Prije više od 120 godina antikristi su ovo zapisali u Protokolima, programu svog djelovanja: Štampa služi da do bjesnila uzbudi strasti korisne našim namjerama ili egoizmu stranaka. Ona je često prazna, nepravedna i lažna, a veći dio ljudi ne shvaća čemu ona zbilja služi. Mi ćemo konačno staviti brnjicu novinama, kao i svim drugim publikacijama, i vodit ćemo ih na čvrstoj uzdi.
Zar nisu uspjeli u tome, štioci moji? Stavili su brnjicu ne samo novinarima i njihovim tvorevinama, medijima, nego i mnogobrojnim ljudima po svoj kugli zemaljskoj. Oni koji nam žele nametnuti tzv. novi svicki poredak kao da su došli na svoje. Sav svit je u nekoj vrsti otvorenog pritvora kao i ja i moja Barica. Iz stana izađemo samo kad moramo. Zbog toga sada trošimo više kuna na razgovor mobitelom. Nije jeptin razgovor kad razgovaram malo dulje s nekim iz Duvna, ali ja opet razgovaram; nisam ja Vrano Tuđman pa da se odreknem rodnog mista rvacke države, Duvanjskog polja. A valjali su mu Duvnjaci kad je počeo obnavljat Rvacku.
U jednom tom mobitel razgovoru, na Stipanjdan (zaželio sam rodijaku Stipi sritan Božić i imenjdan), on me, malo veseo, upita:
-Jeste li ti i Barica, rode, bili imalo u izolaciji ove godine?
-Nismo, vala Bogu, rode – a on će mi, prije nego sam ga upito kako je on i njegovi:
-Rodijače, iz iskustva ti govorim; nije toliko opasna izolacija koliko hidroizolacija. Nedaj ti Bože ujutro nemoć popit, uz kavu, čašicu rakije, a poslije ručka ili uvečer dva deci vina ili pivo. Ko to ne radi na se zaziva ispraćaj u smrt ljudi u bilim kutama. Zato su ovi, koji glume da se o nama brinu više od nas, i zabranili rad gostiona i restorana. Oni koji njima zapovidaju, globalisti – kako ti kažeš, žele, Bože im prosti, ne samo da nas što više oboli nego i umre.
-Možda si i u pravu, rodijače moj Stipe, ali meni je najteže što ponekad moram sebi stavit, ko ćuki, brnjicu na usta i nos. Ne mogu je vidit ni na sebi ni na drugom. Ali, nećemo više o tome. Danas je sveti dan i tvoj imenjdan, slavi ga i uživaj sa svojim ukućanima kako najbolje znaš. Moram još par Stipana danas nazvat.
-Uredu, rodijače – reče on a mene obuzeše svakakve misli na kraju ove okrugle godine. Kad se svedu računi, ne meremo je zapamtiti po dobru; šta je gore – korona, zemljotres ili militanti, i sve skupa „okićeno“ izdajama i veleizdajama naši vrli političara. Niko me nemere uvjerit da smo ovaku vlast zaslužili; kad ćemo već jednom znat se oduprt tzv. izbornom inženjeringu? Možda onda kad nas počne opet izlazit na izbore barem 70%? Neke države su ponovo uvele glasanje otiskom kažiprsta jer ne viruju elektronici. A nama glasove broji tvrtka četničkog imena Apis. Jesmo li normalni?
Nije ni svako zlo za zlo, štioci moji. Budući se sa svojim rodijakom Ikom i kumom Matom ne smim viđat, osim kriomice, sada više čitam, pišem i gledam televiziju nego inače. Ali, kad se sve to što vidim, pročitam i čujem poklopi jedno s drugim, muka me uvati; preostaje mi jedino hodajuć po stanu molit Boga – nadam se da mi to neće nikad dosadit. Gledajuć i slušajuć na televiziji časnu (za mene je velečasna) sestru Angeliku, snimljenu prije trideset godina, dolazim do zaključka da su američke nastranosti od prije 30 i evropske od prije 20 godina danas kod nas „u modi“. Jesu li to te „evropske vrijednosti“, ne bilo ih. Čovjek koji je napiso knjigu Čudna smrt Evrope (D. M.) kaže u svojoj novoj knjizi da je rič o Ludilu gomile; tako mu se i zove nova knjiga.
Antikristi su se i kod nas u ovoj godini toliko raskomotili da su počeli nas katolike ne samo izrugivat nego i fizički napadat. Još nismo zaboravili ni prolitošnji nasrtaj orijunaški novinara iz Dalmacije, na vjernike i crkvu blizu Splita, a jugočetnički glumački par ušao je, nedavno, u našu crkvu na Jarunu u Zagrebu, i izvodio svoje sotonističke performanse. Tada sam reko: da nas nije, možda, Bog pokaro zbog toga što samo pieta (kip Gospe s mrtvim Isusom u naručju) velečasnog Suca, pored te crkve čudnovatog izgleda, govori da je rič o svetom mistu.
Ali, šta se to događa i u Rijeci ove godine; osam crkava je u zadnje vrime tamo namjerno oštećeno. Šta bi o tome mogla reć fronta mlade partizanke Pejović? Mislio sam da zlotvor Obersnel, vječni rječki gradonačelnik, ne bi dopustio da se čine nikakve nepodopštine u sebe povučenom biskupu Devčiću. Ne virujem da će i novi rječki biskup, fejzbukovac Uzinić, moć zaštitit mnogobrojne, ali tihe i mirne, rječke katolike i njihove vjerske objekte u petokrakom obilježenoj multikulti Rijeci. Poljaci su pronašli rješenje za zaštitu od svih vrsta antikrista – danonoćno drže straže kraj svojih vjerskih objekata. Zašto se i mi ne bi u njih ugledali?
I dok Nijemci, čak i Francuzi, zatvaraju tzv. islamske kulturne centre, naša vlast dopušta da se takvo nešto, zapravo džamija, gradi u gradu u kojem je u povisti nikad nije bilo, u Puli. Ko je tu lud, ko zbunjen a ko nenormalan? Sarajevski velemusliman Cerić prijeti otvoreno preko ekrana obnavljanjem turskog carstva. Tako nije govorio kad je bio u Zagrebu. Ni sadašnji zagrebački glavni musliman, liporič Hasanović, neće bit drugačiji kad mu istekne mandat; nemojmo se zavaravat. Obojici je glavni pokretač u djelovanju izreka: Što nismo pokorili sabljom, pokorit ćemo džamijama. A naši svitovni i crkveni poglavari uglavnom šute. Papa kaže da smo mi i muslimani braća. Kad sam to pročito, reko sam: pa, braća su bili i Kain i Abel, pa kako je završilo.
Mi Rvati smo odavno dio Evrope; više nas živi u Evropi nego u HR i BiH zajedno. Jadan ti je onaj ko od Evrope spas očekuje. Evropa je novi Babilon po kojem se antikristi slobodno šeću i ubijaju koga oće i kad oće. Zar da nas moralne nakaze (Mrkulja, Makaron i Jovanson) spašavaju; pa, oni ne spašavaju ni svoje narode. U zabludi si eurone Plenkoviću. Spasi nas Bože od njih i od nas!
Prijatelji i čitatelji moji, niste valjda pomislili da sam se predo nedaćama i nesritnicima koji nas okružuju. Opet kažem: sve dok čovik u Boga viruje nikad se u zlu ne triba pristat nadat dobru. Uostalom, oko nas ima i dobri događaja i na svitovnom i na duovnom polju. Zar nije prekrasna vist da su na nedavnim izborima Duvnjaci napravili od Plenković-Čovićeve stranke odmak i sebi za vlast izabrali POMAK. Dabogda se tim događajem „zarazile“ i sve druge rvacke županije i gradovi u BiH i RH.
A zar nije za pohvalit i to što je 8. prosinca 2020. molio i propovido na misi u Međugorju duvanjsko-mostarski (nije pravilno reć mostarsko-duvanjski) biskup Petar Palić. Da mi je znat kada ćemo se rišit vatikanske prisilne uprave u Međugorju i briselske u ciloj BiH?
Poštovani štioci, dabogda nam u 2021. bilo što više Pomak-Palića a što manje, ako je moguće nimalo, koronaste zaraze i raseljavanja Rvata po bilom svitu. Neka nam je sritan i blagoslovljen svaki dan u 2021. godini.
Zagreb, 28. prosinca 2020.
B a r i š a