Štioci moji, puno se toga, bitnoga, dogodilo po hrvatskim zemljama, u ova dva litna miseca, što bi tribali znati čitatelji Ognjišća. Ja ću istaknuti samo neke događaje, pa vam ih ukratko opisati, da vam budu orijentir u zauzimanju pravilnog stava prema Bogu i čoviku.
Prvo što mi je upalo u oko je otvaranje Olimpijskih igara u odavno svačim i svakim zagađenom Parizu. Na sceni je bio čisti sotonizam; izrugivanje najvećih kršćanskih svetinja. Koja hrabrost autora te protubožanske scene? Mi nismo muslimani da s takvim pojavama fizički obračunavamo, ali nismo smjeli tako šutjeti kako smo šutili. Na takva vrijeđanja, izrugivanja kršćanskim svetinjama, morao je, po mom mišljenju, reagirati i naš Papa. Međutim, nije reagirao; mora da je bio zaokupljen gledanjem filmova o klimatskim promjenama. Francuski su biskupi, kao i neki uvaženi pojedinci, reagirali odmah nakon otvaranja tih Igara. Svaka čast. Dužnost je i časno braniti ono što nam je sveto, svima nama koji smo Isusovi sljedbenici.
Dužnost i časno je bilo, i na Senatu sveučilišta u Zagrebu, ne glasati da se smjernice Istambulske konvencije ubacuju u hrvatski obrazovni sustav. Međutim, trojica istaknutih hrvatskih svećenika su glasali za ugradnju Istambulskih propisa u naš obrazovni sustav. Zar se može istovremeno služiti Bogu i đavlu, zabludjeli svećenici? Opasna je to igra duhovno-svjetovne vlasti za slabo teološki potkovane vjernike.
Ništa manje je nečasno kažnjavanje dalmatinskog fratra, fra Josipa Gotovca, zbog propovjedi na prošlogodišnjoj proslavi Dana oluje. Znači, na taj dan se ne smije iza otara govoriti istina. A naš Isus kaže: Istina će vas osloboditi. Ove godine na proslavi Oluje propovjednik Grabovac nije bio ni čuven ni viđen, kao i mnoga njegova subraća. Šta je to sloboda i demokracija, čitatelji moji?
Ali, ima i onih fratara koji su čvrsti i stabilni u vjeri, kao moj prijatelj, fra Ante Čavka. Kad smo se slučajno upoznali, utvrdili smo da smo obojica, s par godina razmaka, služili zloglasnu JNA u Lukavici, mistu pored Sarajeva. Fra Ante je napiso čak i roman Lukavica, u kojem je opisao razne jugočetničke torture, ponižavanja, maltretiranja njega osobno, samo zato što je Isusov i Franjin sljedbenik. Prepoznao sam i osobe i događaje, jer sam i sam, u blažoj mjeri, puno toga na istom mjestu proživio. Zašto baš sada spominjem prijatelja, književnika i umjetnika Čavku ? Ma zato što je fra Ante, u blizini Knina, ovih dana, uoči Velike Gospe, otvorio kameni spomen park za 402 nevine i ubijene djece u Hrvackom obrambenom ratu. Bravo prijatelju, sada i ti imaš svoju, kamenu, djecu. To što te u ovoj hvalevrijednoj akciji, navodno, nisu podržali ni nadležni biskup, ni nadležni provincijal, samo je pohvala tvom velebnom djelu. Možda je za one koji su trebali biti na otvaranju spomen parka, a nisu bili, atraktivniji bio blud, kriminal i nemoral duž cile naše jadranske obale. Uostalom zašto žaliti za onima koji su ti, svojevremeno, pokušali nanijeti veliko zlo klevetama. A kad su saznali da nisi bio ni u kakvo zlodilo upleten, onda su ti za nagradu ponudili premještaj u Zagreb ili Minhen; odbio si ih ričima, ako se dobro sićam: Pustite me da u ovoj zaleđini, u koju ste me nepravedno stavili, učim dicu da ima Boga.
A koliko ima Boga i hrvatstva u upravi N K Dinamo, upitno je. Najavljujući Zajecovo proljeće, u Dinamu, u ranijem tekstu, rekao sam da se nadam da Zeko nije zaražen globalizmom. Međutim, cilo lito Zeke nigdi. Kažu ljudi da mu politiku kluba vodi jedan propali novinar. Na Dinamovoj utakmici, uoči Dana Oluje, nije bilo uobičajenog transparenta zahvale braniteljima za sve što su u Oluji postigli. I ne samo to. Ovih Zajecovih dana pojavili su se i na službenim utakmicama Dinamovi dresovi na kojima nema hrvatskog grba; onakvi dresovi kakve je Tuđman volio dok je bio predsjednik Sportskog društva Partizan u Beogradu. A koliko je živaca i krvi potrošeno za hrvatski grb na Dinamovu dresu. Ma, ljudi moji, kako je moguće da je se netko usudio skinuti s Dinamova dresa hrvatski grb?
Stvarno, dok je svita i vika, bit će suludih ljudi i ideja. Zar nije suludo što je ovih dana najavio Ivan Benava? Bez konzultacije s čelnim ljudima Domovinskog pokreta najavio je za 31. 08. 2024. izvanredni izborni sabor Domovinskog pokreta. Odavno ne virujem u dobre namjere tog čovika, Milanovićeva epigona. Što šute časni ljudi u Predsjedništvu DP-a? Nije valjda da se ponavlja slučaj Škoro? Bojim se da će Euron utrnuti ovu zraku nade na hrvatskoj političkoj sceni. Ljudi, Benava može krahirati, ali Program Domovinskog pokreta na smije. Bože, spasi nas i od nas, opet vapijem.
Spasi nas Bože i od onih kojima su zasmetale hrvatske pisme, pozdravi i zastave ovih dana u gradu Imockom. Zna se kome su zasmetali. Glavni potpaljivači nemira i nereda u našoj državi su neizlječivo antihrvatstvom zaraženi mediji. Prijatelji moji, predlažem da, kao i u Imockom, organiziramo zabavu i veselje, istovremeno, u Zagrebu, u Osjeku, u Puli, u Rijeci, Zadru, Splitu, Dubrovniku… skupove onih Hrvata koji su za dom spremni, da se vidi koliko nas ima. Prijatelji moji, oslobodimo se unutarnje okupacije domaćih izdajnika; oslobodimo se jugoslavena, panslavista i globalista, pa će nam budućnost biti od njihovih ideja čista. Ne žalimo ih. Tko god nije za dom spreman, taj je za Hrvatsku neman.
A u neman spadaju i oni zlotvori koji ovih dana pale našu zlatnu koku Dalmaciju, oni koji su toliko brekavaca, automobila s BG regstracijama, pustili da vršljaju po kopnenoj i morskoj Hrvatskoj; kao i oni koji bolje ne zaviruju tko se sve voza u automobilima slovenskih registracija? Znaju li povjerenje i sigurnost (Euron, Kosovac i Udbaš) koliko militanata, migranata, terorista trenutno kola po Hrvatskoj. Ljudi, ne predajite oružje ni za živu glavu, možda će vam tribat; samo ga nemojte zloupotrijebiti. Kad-tad, oni koji nam razvodnjavaju naciju, prodaju tlo, šume i rijeke , koji po Hrvatskoj i BiH razmnožavaju i zlonamjerno zapošljavaju strance, odgovarat će, uvjeren sam.
Štioci moji, vidljivo je da je svako pošast navalila i na nas Hrvate, a Hrvati, možda kao nikad, navalili na Gospina svetišta. Milostiva Gospe, majko naša, pomozi nam priko svog sina, nemoćni smo.
Zagreb, 23. kolovoza 2024. B a r i š a