Ima li išta ljepše od ljepote!
Iz istog vrutka potekla je.
Na svom putu zastala je
u
širokome osmijehu dječjem
osobi, staroj – topline punoj
janjetu što se oko majke vrti
gipkosti srne i njezinu oku
poju ptica iznad žitnog polja
gorskom potoku na vječnu putu
poljskome cvijetu, crvenu, žutu.
Zar nema ljepote u rukama
domaćice što mijesi tijesto
za kruh čeljadi brojne!
Nije li u ozarenu glasu
što na druženje zove!
Ljepota je u izlasku sunca na istoku
u crvenu kolutu zalaska na zapadu.
Kad god nam mir zapljusne dušu
vidimo sklad u svemu što diše
i dok dišemo
valja nam zaranjat u dubinu –
unutar sebe i ponad zvijezda
da iznova otkrivamo ljepotu
ljepotu iznad svih ljepota…
Ante Šarac
Odgovori
Morate biti prijavljeni da biste objavili komentar.