Nastavni predmeti koji su izučavani te školske godine (1923.) bili su:
Nauka o vjeri
Početna stvarna nastava
Srpski ili hrvatski jezik
Račun
Zemljopis i povijest
Prirodne nauke
Krasnopis
Geometrija i crtanje
Gospodarstvo
Pjevanje
Gimnastika
Ženski ručni rad
Ocjene su bile:
Za vladanje:
vrlo dobro, dobro, prilično, loše
Za polazak:
vrlo marljivo, marljivo,
prekidan, nemaran
Za uspjeh:
vrlo dobar, dobar, dovoljan
nedovoljan
Na ovome mjestu sjetimo se nastavnih predmeta koji su izučavani na osnovnoj školi (Svjedočanstvo Zvonimira Sučića iz osnovne škole na Kupresu, iz 1913. godine.) početkom stoljeća.
Isti nastavni predmeti izučavaju se i početkom vladavine nove vlasti. Očito je kako nove vlasti još nisu imali snage provesti dublje reforme u osnovnom školstvu ili su taj sustav prihvatile kao zadovoljavajući školski sustav. Isprava je ovjerena učiteljevim potpisom (Dragutin Brkić) i školskim pečatom na kojem piše: NARODNA OSNOVNA ŠKOLA – U MANDINU SELU. U sredini pečata je grb srpske kraljevske dinastije Karađorđevića. U SVEDOČANSTVU Dejana Vujanovića iz Duvna, na kraju šk. Godine 1937./1938. jezik je srpska ekavica, a pismo je dvojako: latinica i ćirilica.
Nastavni predmeti su slijedeći:
– Nauka o veri s moralnim poukama
– Narodni srpskohrvatskoslovenački jezik
– Narodna povest (istorija) sa najznamenitijim događajima iz opšte povesti
– Zemljopis
– Račun s osnovama geometrije i
geometrijskog crtanja
– Poznavanje prirode
– Praktična privredna znanja i
umenja
– Higijena
– Domaćinstvo
– Ručni rad muški i ženski s
naročitom primenom narodnih
motiva
– Crtanje
– Lepo pisanje
– Pevanje
– Telesne vežbe po sokolskom
sistemu
Ocjene su bile.
Za učenje:
Odličan (5), vrlo dobar (4)
dobar (3), slab (2) i rđav (1)
Za vladanje:
odlično (5), vrlo dobro (4)
dobro (3) i loše (2)
Ova druga školska svjedodžba (Dejana Vujanovića) svjedoči kako su u školama provedene promjene u jeziku i pismu. Jugoslavenskim vlastima škole su poslužile za promidžbu novih (svojih) duhovnih, kulturnih i političkih vrijednosti. Svaka vlast je to činila, a čini i danas.
O školskim i prosvjetnim prilikama u duvanjskom kraju dobru sliku stanja daje dopis Sreskog načelstva Tomislavgrada upućen Banskoj vlasti Banovine Hrvatske u Zagrebu, 19. siječnja 1940. Pov. Br. 1974/40. ” . . . Inače stanje je veoma žalosno. Među ženskim ima 100%, a među muškima 80% nepismenih. Banska vlast je u ovo kratko vrijeme (od 1939.) kratko vrijeme mnogo uradila, više nego bivši režimi za 20 godina. Grade se nove škole, popravljaju se stare, samo je veliko zlo u tome što nema dovoljno učitelja. S tim u vezi otvoreno je 15 pomoćnih škola u duvanjskom kraju. Data je inicijativa za otvaranje domaćinskih tečajeva, jer baš u selima u pogledu prosvjete i kulture, najveće zlo je u tome što su ženske na najnižem stupnju. Uzevši u obzir gore navedeno može se zaključiti da stanje nije zadovoljavajuće”.
(nastavlja se)
Izvor: Skupina autora: Sto godina osnovne škole u Mandnu Selu, Zagreb – Mandino Selo, 2010.
