Najmlađi mandoseljski unuk naše babe Mare, Mijin i Kovačušin sin Ivan, rođen je u proljeće sedamdesetpete godine.
Kako to obično biva od prvoga osmijeha, a bio je uvijek veseo, postao je ljubimac svih strina, stričeva, tetaka, ujni i ostale starije rodbine. Šapuće se po selu da nije više ovako lijep, ali to je druga priča, njegova nasmijana djeca sada poziraju pred aparatom, kao što je to on radio prije punih četrdeset godina u štali kraj ovaca.
Crno-bijelih čizama se sjećam, zatvarale su se „rajsferšlusom“, a naš sadašnji načelnik nosao ih je i u štali, i pod murvom, i ljeti, i zimi.
Pretpostavljam da je sliku napravio i u Krištinoj radnji dao izraditi Vinko. Možda je ipak bio Marinko? Ja nisam.
Tekst i foto: Blago Vukadin