Za dva i pol mjeseca navršit će se punih dvadeset godina od pogibije hrvatskih vitezova Dragana Šumanovića (1973.) iz Mandina Sela i Dragana Perića (1970.) iz Eminova Sela.
Po izbijanju Domovinskoga rata Dragan Šumanović se iz Zagreba vratio u rodni Tomislavgrad, uključio u Brigadu kralja Tomislava, iz koje je potom prešao u 1. gardijsku brigadu HVO-a “Ante Bruno Bušić.”
Sjećamo se dobro tog tragičnoga dana, 10. listopada 1995., kada je s bojišta u selo pristigla vijest o pogibiji nekoga iz Mandina Sela. Sa sigurnošću se, u prvi trenutak, nije znalo o kome se radi. Svi smo strepili i potajno se nadali da vijest nije točna. Jer, tih dana na bojištima diljem Herceg-Bosne bili su i brojni Mandoseljani: naša braća, prijatelji i susjedi. Nažalost, nakon nekoliko sati, pristigla je tragična vijest: poginuo je naš Dragan. Istoga časa, obitelj ali i čitavo selo, cijeli duvanjski kraj, zavijeni su u tugu i bol.
Vrijeme polako prolazi, i danas, nakon dva desetljeća, uspomena na hrvatske vitezove, ne blijedi. Ne zaboravljaju se junaci! A rane koje su na srcima njihovih najbližih nastale pogibijom ove dvojice sokolova, nikada neće biti zaliječene.
Skupimo se i 7. kolovoza ove godine kod groba pok. Dragana gdje će u 9 sati naš župnik predvoditi prigodnu molitvu.
Sjetimo ih se u molitvi, njih dvojice, ali i brojnih ostalih poginulih i nestalih hrvatskih branitelja, čijom žrtvom je nastala i obranjena Hrvatska i hrvatski narod u BiH.
Neka im je laka hrvatska gruda. Počivali u miru Božjem!
Priredio: Ivica Šarac