Danas na duvanjskom području Brekale žive u Prisici i Koritima.
S jezičnog stanovišta ovo je tzv. participsko prezime, kojemu je u osnovi glagol brekati, što znači ophoditi se prema nekom uz grube povike, otresati se na nekoga, obrecati se. Dakle, brekalo je vikač, galamdžija najčešće gruba i nepristojna rječnika.
Starinom su iz Ljubotića pokraj Širokog Briga, gdje je 1741/42. godine biskup fra Pavo Dragićević zabilježio 3 obitelji s prezimenom Brekalo: Stipanovu s 10 i dvojice Grga s 11 odnosno 6 ukućana.
Istodobno u Stipanićima dom ima 8-člana obitelj Nikole Brekala, a u Rakitnu 3-člana obitelj Grge Brekala. Godine 1768. Brekala nema ni u Stipanićima ni u Rakitnu, ali su, kako svjedoči popis biskupa fra Marijana Bogdanovića, i dalje nazočni uLjubotićima: 14-člana Grgina i 6-člana Antina obitelj.
U maticama stare župe Seonice zanimljivo je vjenčanje od 25. Studenog 1844. godine, kada se udala Matija kći Blaža Brekala iz Crvenica za Antu Soldića iz Rakitna. Dakle, Brekale su jedno vrijeme živjeli i u Crvenicama.
U susjednoj Imotskoj krajini Brekale žive u Aržanu, čuvajući predaju da su doseljenici iz Hercegovine, dakle iz Ljubotića. Odatle im nije bilo teško nastaniti se i u Voštanima, selu na istoku Cetinske krajine, odakle su (opet prema predaji) doselili preci današnjih duvanjskih Brekala iz Korita. Brekale iz Prisike ustvari su isti rod s prezimenjacima iz Aržana.
Čini se da su svi Brekale istog krvnog podrijetla, jer i oni što su nastanjeni na derventsko-plehanskom području (Poljari, Modran, Kulina, Velika, Johovac, Komarice i Mišinci) doseljenici su iz Hercegovine ili pak Imotske krajine. U maticama župe Plehan 1766. godine upisano je doseljenje u Poljare Ambrože Brekala i žene mu Marte rođene Domazetović “od Posušja”, a sljedeće su godine u Kulini zabilježeni novi – stanovnici – Ante Brekalo i žena mu Pavlija rođena Bukva iz Rakitna.
U maticama stare župe Grabovice Brekale se pojavljuju prvi put 17. kolovoza 1832. godine, kad je upisano rođenje Ruže kćeri Joze Brekala i majke rođene Ćurić
Izvor: Ante Ivanković: Duvanjska prezimena, 2001.
Foto: Ivica Šarac