Poznati događaji na Kupresu koncem ožujka i početkom travnja minule godine [1992.], kao i na mnoge Duvnjake negativno su se odrazile i na žitelje, kao i vjernike te župe. Što panika, što bojazan od četnikih i srbo-armijskih hordi, tih prvih dana barem jedna trećina naših vjernika sklonila se na sigurnija mjesta duž jadranske obale i drugdje. Vidjevši da su prenaglili u svojim odlukama, postupno se velika većina vratila svojim domovima.
Mnogo žalosnija istina za tu župu je da su dvojica naših župljana na kupreškom bojištu nestala. To su: Pere Jolić iz Kongore i Ante Špikić iz Borčana. Pere se [prije] nepuna tri mjeseca oženio. Radio je u tvornici kabela u Tomislavgradu. Ante je bio student u Zagrebu. Za obojicu se ispočetka tvrdilo da su poginuli, da bi se kasnije govorilo o njihovu zarobljeništvu u Kninu. Opipljivih dokaza ni za jednu tvrdnju nema. Osobno mislim da je mala vjerojatnost da su među živima. Tragičan je bio 10. lipanj prošle godine za Kongoru. Na Kupresu je taj dan izgubio život Zlatko Tadić, a teško ranjen Mladen Radoš. Zlatko je bio student u Osijeku, a Mladen iskusni ratnik u obrani Osijeka i Šibenika. Zajedno su išli u izvidnicu. Pok. Zlatko je izravno pogođen, a Mladen naprosto rafalom izrešetan. Šest sati se tako uz pomoć drugih izvlačio i krvario. U zadnji trenutak spašen mu je život. Slijedi liječenje u Splitu, zatim u Dortmundu, a ovih dana operacioni zahvati u Beču. Daj Bože, da ne ostane trajno invalid.
Sa Kupresa i od Jajca u župi je oko 60 obitelji prognanika. Njihov smještaj je zadovoljavajući, što ne znači da ne bi mogao biti i bolji. Ljudi su prema njima darežljivi, a I Karitas se brine o njihovoj prehrani. Prognanička djeca se brzo uklapaju u suživot sa svojim domaćim vršnjacima bilo u školi bilo van nje.
Sa djecom, starcima i ženama srpske nacionalnosti, koji su smješteni u Rašćanima, a koji nisu zamijenjeni, izuzetno se fer i korektno postupa.
Kongora, početkom veljače 1993.
župnik: fra Luka Zorić
Isti župnik donosi i popis prognanika sa svim podatcima: ime kućedomaćina, selo i obitelj kod koje je smješten, broj članova obitelji te odakle je prognanička obitelj. Ovdje donosim samo opće podatke:
Mandino Selo: 5 prognaničkih obitelji, 26 članova, svi iz Jajca
Lipa: 10 prognaničkih obitelji, 45 članova; 6 obitelji iz Jajca, po jedna iz Bugojna, Mostara, Skender Vakufa i Otesa (Sarajevo)
Kongora: 11 obitelji, 51 član; 8 obitelji iz Jajca, po jedna iz Zenice, Mostara i Šuice
Borčani: 31 obitelj, 145 članova; 16 obitelji iz Jajca, 10 iz Šuice, 4 iz Kupresa, 1 iz Bugojna.
Godine 2004. u župi je bilo osam obitelji koje su ostale i nakon što su njihova mjesta oslobođena, ili nakon što su se u njih mogli vratiti: sedam prognaničkih obitelji živi u Rašćanima, gdje su se smjestili po odlasku srpskih obitelji, koje su u tom selu živjele od pamtivijeka. Osma obitelj živi u Mandinu Selu. Prezimena: Aščić, Bubnjić, Lovrić, Majdančić, Mijatović, Radovac, Slipčević, Tokalić. Oni su kupili srpske kuće, njive i livade te se bave stočarstvom, kako su to običavali i u svojim starim naseljima, osobito u župi Dobretići ponad Jajca. Sa župom nemaju previse kontakta, na što se redovito žale župnici.
Tako župnik fra Luka Zorić navodi da proganici iz Jajca “uopće ne kontaktiraju sa župom”.
Izvor: Robert Jolić: Sto godina župe Kongora, 424-425, Tomislavgrad, 2017.
Foto: TRN
