Adžić – od riječi adžija, zapravo hadžija; ar. znači “onaj koji ide na hadž” (u Meku).
Arambašić – od riječi arambaša, zapravo harambaša; ar.-tur. znači “vođa hajduka”.
Bagarić – vjerojatno prema turskoj riječ u značenju “čvorugasta izraslina na tijelu”: čovjek koji je iskrivljen, grbav
Banović – Banov potomak; Ban je bio nadimak neke osobe.
Batarelo, Batarilo – 1. od glagola batariti, u značenju bataliti, dakle batarilo je onaj koji nešto kvari, zapušta, ostavlja neobrađenim; 2. batarela je imenica koja znači buku, udaranje, tuču, daklebatarilo kao onaj koji se tuče, izaziva buku drugo prezime znači gotovo isto što i prvo; naime stari glagol.
Batarilo – Ćerdić – ćerdati znači upropastiti, prosuti, profućkati; Ćerdo je tako onaj koji upropaštava (imanje).
Batak – tur. imenica batak(čija) znači rasipnik, raspikuća.
Bilić – potomak Bilin: bile je osoba koja ima svijetlu, bjelkastu kosu.
Blatančić – od pridjeva blatan; označuje neuredna čovjeka nadimak koji je postao prezime; u starosI. jeziku brekati znači vikati; dakle brekalo je čovjek s jakim glasom.
Brkić – potomak Brkin; nadimak Brko dobivali su ljudi s velikim brkovima, ali nerijetko i ćosavi ljudi, za porugu.
Buntić – u korijenu je riječ bun, vlaškog podrijetla, znači dobar (lat. bonus).
Crnica – vjerojatno nadimak koje je postao prezimenom; označuje crna, garava čovjeka.
Čekavić – stari glagol čeketati znači isto što i klepetati; Čekavići bi tako mogli biti oni koji previše pričaju, lamataju.
Čelić – prezime izvedeno od nadimka Čelo, dakle onaj koja ima veliko ili visoko čelo
Izvor: Robert Jolić: Život i smrt u Duvnu, 2005.
Foto: Ivica Šarac
11.09.2014.