Naziv zaseoka Potkose, koji pripada selu Lipi, sastoji se od prijedloga pod i imenice kosa, koja ima više značenja.
Prvi dio ekonimjske složenice prijedlog već je obrađen u ovoj knjizi (PODprivala).
Drugi dio složenice imenica kosa u ovom slučaju je sa značenjem «blaga strana brijega ili planine, padina, strana». Inače, imenica kosa u ovom značenju izvedena je od pridjeva kos, kosi, što znači «nagnut pod kutom manjim od 90 stupnjeva u odnosu prema vodoravnoj podlozi; kosina.
Navodimo i nazive naselja koja u osnovi sadrže imenicu kosa: Kosa (Donji Vakuf), Brezova Kosa (Busovača), Doganova Kosa (Jajce), Kosijerevo (Laktaši), Kosor (Mostar), Kosova (Foča, Maglaj), Kosovići (Rudo), Kosovo (Rogatica), Kosovo Polje (Višegrad).
Nazivi naselja istog postanja u Hrvatskoj su: Kosa (Slunj, 14), Kosa Janjačka (Gospić, 139), Kosi (Kastav, 366), Kosijer Selo (Slunj, 3), Kosijersko Selo (Karlovac, 33), Kosinožići (Poreč, 86), Kosore (Vrlika, 238), Kosoriga (Buzet, 28), Kosovac (Slavonski Brod, 289), Kosovečko (Krapina, 103), Bila Kosa (zaselak sela Gljeva u Cetinskoj krajini).
Zašto je ekonim iskazan množinskim oblikom Potkose? To je onodobno bilo selište, katunište, privremeno naselje, u kojem su u vrijeme ljetne ispašne seone prebivali zapadno-hercegovački i stočari iz Imotske krajine, brinući se o svojim stadima, ali obrađujući i zemlju. Kako su njihovi stanovi, ustvari kolibe s torovima, bili raštrkani, udaljeni jedni od drugih, često su mijenjali i lokacije, pa se naselje nije moglo nazvati Potkosa već Potkose, a na taj se način obuhvatilo sve što mu je prostorno pripadalo.
Dakako, stočari su se, kad im je u nižim predjelima Hercegovine i Dalmacije, gdje su provodili veći dio godine, postalo pretijesno, zastalno su se nastanjivali na svojim planinskim posjedima, pa su Potkose postale zaselak sa svim značajkama tog tipa naselja, što su ostale do danas.
Izvor: Ante Ivanković: Zemljopisni nazivi duvanjskog područja, 2006.
Foto: Ivica Šarac