ZEMLJOPISNI NAZIVI DUVANJSKOG PODRUČJA: Bukovica

objavljeno u: ZEMLJOPISNI NAZIVI | 0

Duvanjska je Bukovica jedno od 21 naselja s tim nazivom u Bosni i Hercegovini: Bukovica (Cazin, Kiseljak, Konjic, Laktaši, Tomislavgrad, Zenica), Donja Bukovica (Bijeljina, Jajce, Maglaj, Vlasenica),Gluha Bukovica (Travnik), Gornja Bukovica (Bijeljina, Jajce, Maglaj, Vlasenica), Mala Bukovica (Derventa, Doboj, Travnik), Velika Bukovica (Derventa, Doboj, Travnik). 

U Hrvatskoj je  ekonim Bukovica manje zastupljen:  Bukovica (Gvozd, 7; Nova Gradiška 180), Bukovica Prekriška (Jastrebarsko, 41), Bukovica Utinjska (Vojnić, 144), Donja Bukovica (Slatina, 120),Nova Bukovica (Slatina, 1.070), , Špišić Bukovica (Virovitica, 1.866). 

Tvorba ekonima obavljena je prema uobičajenom obrascu (pridjev posvojni + nastavak –ica), kao i u slučajevima: Jošanica, Grabovica (9 naselja u Bosni i Hercegovini), Orahovica (osam naselja u BiH), Jablanica (8 naselja u BiH), Trnovica, Cerovica, Borovica, Dračevica, Kruševica, Rakovica, Johovica itd.   

Inače, bukovica je zastarjeli naziv bukove šume, uz bukvik, bukovik i bučje. U Hrvatskoj je Bukovica i naziv pokrajine u sjevernoj Dalmaciji, koja se prostire na 820 kilometara četvornih između Velebita, Ravnih kotara, rijeke Krke, te Novigradskog i Karinskog mora, a u njoj danas živi oko 25 tisuća stanovnika Tiu je od nekadašnje bukove šume odnosno bukovice ostaalo samo ime, koje je toliko ukorijenjeno u svijest stanovništva da nikome ne smeta njezin današnji „mjesečev krajolik“, ljuti kame žestac s ponekim pedljem zemlje. Bukovica je postala metafora siromaštva biljnog raslinja i siromašnog življenja i života. 

Duvanjska se Bukovica prvi put spominje pod krivo upisanim imenom Dubovica. Naime, polovicom prosinca 1575. godine u sudskom rješenju mostarskog kadije, u kojem se opisuju i nasilja pravoslavnog mitropolita Savatina nad katolicima u zapadnoj Hercegovini, spominje se knez Šimun, sin Grgurev, koji je sa svojim „ćafirima-plemićima Dubovice u Duvanjskoj nahiji“ došao na šerijatsko vijeće, tražeći zaštitu katolika. 

Današnji oblika toponima zapisao je fra Pavo Rovinjanin 1640. godine u sklopu službenog pohoda Franjevačkoj provinciji Bosni Srebrenoj. Bukovica je tom franjevcu bila usputna postaja na putu prema franjevačkom samostanu u rami, gdje se on oduševio načinom života katoličkog pučanstva u velikim obiteljskim zadrugama. 

Bukovicu u svojim izvješćima Vatikanu s pohoda staroj Duvanjskoj biskupiji spominje i makarski biskup Nikola Bijanković (1645 -1730). U vrijeme svog prvog pastirskog pohoda 1706. godine Bijanković je u bukovičkoj „crkvi pećini“ slavio svetu misu, za koju je tada postavljen i oltar sa slikom Svetog Franje Ksaverskog. 

Bijankovićev nasljednik na tronu makarskog biskupa Stipan Blašković je godine 1735. prespavao je jednu noć u Bukovici u kući vjernika Nikole Dilberovića. 

Dakako, Bukovica se spominje u oba biskupska popisa bosansko-hercegovačkih Hrvata katolika u 18 stoljeću: 1741/1742. (biskup fra Pavo Dragićević) i 1768.  godine (fra Marijan Bogdanović). 

Prema popisu stanovništva iz 1991. godine u Bukovici je 957 stanovnika.

Izvor:Ante Ivanković: Zemljopisni nazivi duvanjskog područja2006.