Razlog što nas Crkva svake godine na početku korizme zove na razmišljanje o životu, o nama, o svijetu u kojem živimo, a kroz misterije Velikog tjedna nam pokazuje da je ih je moguće ostvariti jer je Krist to već učinio. Biti kršćanin znači postati čovjek, čovjek Božji, čovjek za druge, poput samog Krista.
U Velikom tjednu centralno mjesto zauzima Veliki četvrtak. Taj tjedan započinje na Cvjetnicu i svečanog ulaska Isusa u Božji grad Jeruzalem, gdje masa viče “Hoša-na! Spašavaj! Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje!”
Za te večeri, uoči blagdana Pashe, Isus i apostoli blagovali su, po običaju, beskvasni kruh i vino. Isus je uoči večere apostolima oprao noge, što je bio ponizan čin. Za večere je objasnio da je kruh koji blaguju njegovo tijelo, a vino da je njegova krv koja će se proliti za njih i za spas svijeta, poučavajući ih da to čine njemu na spomen. Posljednja večera se evocira u Veliki četvrtak, tom prilikom biskup ili svećenik pere noge dvanaestorici siromaha.
Upravo je Veliki četvrtak izvorište mise, i pretvorbe, te pričesti kao njezine svrhe: sjedinjenja vjernika s njihovim Spasiteljem, s Njegovom žrtvom.
Sveti Otac, Papa Franjo I, će u Veliki četvrtak, ujutro svetu misu predvoditi u Vatikanskoj bazilici sv. Petra, ali večernju misu “in coena Domini” (u spomen na Posljednju večeru) neće predvoditi u stolnoj Lateranskoj prabazilici sv. Spasitelja i sv. Ivana, , nego u kaznionici za maloljetne Casal del Marmo.
Veliki petak posvećen je suđenju, mučenju i ubijanju Isusa, kroz Veliku subotu čeka se Uskrs uz prazan grob, u nedjelju, glavni i ključni blagdan kršćanstva.
U Velikom tjednu i mi smo pozvani na ispovijed, na post i nemrs, na žrtvu za drugoga, jer smo uistinu svi potrebni potpunog preobraženja, jer je to jedini put koji vodi do Boga i spasenja.
Blagoslovljen Uskrs
Izvor: www.putevimilosti.com