VEČERNJE MISLI: Snimljene na planini Čvrsnici

objavljeno u: NOVOSTI | 0

Kada sam na godišnjem odmoru u svojoj Hercegovini kod svoje obitelji, obično pođem negdje. Danas sam ovdje s rođakinjom Ivanom i našim prijateljem Draganom. Put je bio jako dug, staza je ekstremno teška i ponosan sam na svoje prijatelje i na sebe kako smo to junački odradili, donosi portal hkm.hr

Krenuli smo ujutro u 8 sati iz mjesta Diva Grabovica gdje je nadmorska visina bila 250 metara i gotovo cijeli dan smo hodali, svako toliko odmarali i uistinu smo uživali. Stigli smo u 20 sati na svoje odredište, odnosno planinski dom Vilinac ispod vrha Veliki Vilinac na Čvrsnici. Oko 1800 metara nadmorske visine smo svladali u jednom danu što je stvarno veliki zalogaj.

U ovom trenutku želim s vama razmišljati o onome o čemu smo i mi razmišljali dok smo danas hodali. Priznajem da sam puno, tiho u srcu, molio. Zahvaljivao sam Bogu na prilici da mogu uživati u prirodi. Zahvaljivao sam mu za sav taj lijepi stvoreni svijet.

Hodajući, najčešće smo ponavljali uzrečicu: Polako, ali sigurno. Tako smo hodali i shvatio sam da je to vrlo dobro načelo za ići kroz život, pogotovo u trenucima kada pred nama stoje neki izazovi, kada prolazimo nekim periodima kojima dosad nismo prolazili. Prolazeći ovim putem koji nam je bio nov i izazovan vrlo je bilo važno da ostanemo smireni i da idemo polako, da ne promašimo neko skretanje ili smjer te da, iako polako napredujemo sigurno. To je prava slika života. Važno je ići polako i smireno, sve kako bismo sačuvali sigurnost i sigurno napredovali. Kako je sv. Toma Akvinski rekao, bolje je šepati na pravome putu, nego trčati na krivome putu. Važno je ne promašiti smjer, ostati na dobrom pravcu. Zato je važno ići polako, ali sigurno.

U jednom trenutku pred nama su bila Hajdučka vrata, predivan fenomen na planini Čvrsnici. Hodali smo naprijed i u jednom trenutku Dragan je pogledao gore i primjetio Hajdučka vrata. Počeli smo spontano razgovarati o tome kako je u životu važno dignuti glavu, pogledati malo dalje. Ne gledati samo ono ispred sebe, već treba znati da postoji neki cilj i gledati u njega. Ne treba naravno ignorirati svoju stvarnost, ali važno je znati da je cilj ispred nas i s vremena na vrijeme baciti pogled prema tome cilju. Ako znaš što ti je cilj možeš izdržati sve muke.

Korak po korak do cilja.

Izvor: hkm.hr

Foto: Vlado Bulić/ visitblidinje.com