UVIJEK SE IMA ŠTO VIDJETI

Bilo je puno zvanih ali malo se odazvalo našoj današnjoj šetnji (svega dvojica).

Prvotno smo namjeravali iz sela krenuti preko Rašćika na Prokos, ali zbog kasnijeg polaska i bure, odustali smo od ovoga smjera i krenuli podnožjem planine prema starim i napuštenim Beramovoj (Topčića) i Colinoj kući, potom dalje prema Potkosama i Grlima, te kroz Galiće prema Sliškinim kućama. Putem, u Lipskom gaju, nakratko smo svratili do nove i lijepo uređene kuće LU Orlov kuk. Zatekli smo ih upravo u jelu, nakon povratka s planine. Kako su kazali, vratili su se zbog magle i jake bure koja jednostavno “brije” po vrhu. U Grlima smo zatekli još jednu skupinu lovaca okupljenu uz vatru. Naravno, slanina i pečenica na štapu, crno vino, piva…

Lagana šetnjica od trinaestak kilometara, uz duvanjsku buru koja je danas konačno rastjerala južinu koja je vladala proteklih dana. Koliko god puta nekuda prošli, svaki put ugledate nešto drugačije, zanimljivo. Tako je bilo i danas.