USPON NA VRANIĆ

Budući je 1. ožujka neradni dan iskoristili smo ga na najbolji način – u prirodi. Nismo žurili, niti krenuli rano (malo prije 11), smjerom od šumarske kuće u Grlima, pa prošle godine proširenim i odlično poravnati  putom podno 1573 m visokog Vranića (našega cilja). Kad imate put pod nogama, a ni forma nije loša, vrlo brzo se savlada sve pa i zadnji strmi uspon. Na vrhu se nismo dugo zadržavali zbog jakoga vjetra, uživali u pogledu na sve četiri strane, fotografirali se i krenuli ka Omrčenici. Putem smo naišli na tragove usamljenog planinara u jednom smjeru (kasnije smo od Stipe saznali da je dan ranije ovuda prošao iskusni Manje Đikić na putu prema Blidinju), ali i brojne tragove divljih životinja, posebice su gusti bili oni medvjeđi.

Na Omrčenici smo u vikendici zatekli čuvara i dobrog duha ponosnoga Vrana –  Stipu Vukadina i njegovu Vesnu, koji su nas tako lijepo primili i ovaj put da im i ovako izražavano zahvalnost za ovaj ali i sve dosadašnje bezbrojne dočeke u svojoj vikendici.

Nakon odmora pozdravili smo se sa domaćinima i krenuli nazad, ovaj put preko Vesine staje, pa preko šumarske kuće, kroz Galiće i do Sliškinih kuća.

Iznenadna šetnja, prijeđenih 20-ak kilometara, ugodno društvo i idealan početak ožujka i klimatološkoga proljeća. Ne može biti ljepše.