USPON KOJI ODUŠEVLJAVA

Kad ti kum dođe iz Zagreba i kaže da nikada nije bio na Vrlokuku, ne prestaje ništa drugo nego organizirati uspon do gore.

Doći u Kongoru (odakle polazimo) a ne pozvati domaće snage, bilo bi ravno grijehu ili teškom prekršaju prema domaćinima. Pozvali smo ih odmah nekoliko, no samo nam se jedan spremno odazvao – Ilija Tokanov (puno je zvanih, malo odabranih) i bio nam vrsni vodič i još bolji domaćin.

Uspon i šetnja nisu bili naporni. Prava ljetna, lagana hodnja, u trajanju oko tri sata, baš za protegnuti noge. Od početne i završne točke kod Tokanove kuće kretali smo se smjerom Sliškića draga, Kavurski put, Vuluša, Kosovac, Bučarje, Vrlokuk, Lib. Nitko se nije baš pretjerano umorio a Josip i Frano, kojima je ovo ujedno prvi uspon ovom stazom, kazali su kako su doista uživali u usponu. I mi smo, iako smo dosta puno prošli istim putom.

Uživali smo u mirisu planinskoga cvijeća koji nas je opijao cijelim putom, a prekrasan je bio pogled na najljepše polje, ono naše duvanjsko koje su prošarale zlatna, zelena i ostale boje. Dok smo se god kretali grebenom iznad Borčana cijelo vrijeme dopirala je i pratila nas vesela pjesma svatova iz sela.

Mnogi su ovih dana došli u rodni kraj. Preporučamo vam da dođete do Kongore (možete se uspeti i od Omolja stazom Via Dinarica) i prošetate ovim dijelom naše prekrasne općine. Nemojte vrijeme uzalud provoditi po kavama i zatvorenim prostorima. Prošetajte prirodom i uživat ćete sigurno. Vjerujte! Baš kao što su danas uživali u planinarenju Josip i Frano. I mi s njima.