Stradanje više od 2000 Duvnjaka u Drugom svjetskom ratu i poraću obilježilo je živote i sudbine skoro pa svake obitelji u našem kraju.
Ožiljci koji su tada nastali na srcima i dušama njihovih bližnjih dok god su bili živi nikada nisu zacijelili.
Iako se dogodio ogroman zločin nad duvanjskim pukom uspomena i sjećanje na svoje bližnje nisu izbrisana (to potvrđuje i današnji odličan odaziv za podizanje križeva na Groblju mira na Bilima).
Rijetki koji su imali fotografije svojih stradalih čuvali su ih kao najveće blago.
Ante Ivanković zvani Perić iz Tubolje koji je imao dar od Boga i u drvetu radio čudesna djela kao samouki majstor portrete svojih stradalih – Ivana i Ljupka – izradio je u drvetu.
Odavno ni Ante nije među živima ali njegova djela su sačuvana i svjedoče istinu. Pa i u ovom slučaju čuvanju uspomene na svoje stradale.
Jer, naši pokojni žive dok ih se sjećamo i molimo za njih.