Bog jest. Čovjek je stvoren na sliku Božju.
Čovjek koji negira Božje postojanje žrtva je egocentričnog pogleda na svijet.
Iz misli da je čovjek mjera svih stvari prije ili kasnije čovjek postaje žrtva ako ne vlastitog egocentrizma onda žrtva društveno najmoćnijeg egomanijaka.
Snaga jačeg neizbježno će prevladati u društvu zasnovanom na proceduralnoj moralnosti (zakonitosti kao moralnom okviru).
Povijest je potvrdila da se društvo bez Boga u konačnici ostvaruje kao zakonsko uokvirivanje osobnih i grupnih interesa (grijeh struktura).
Čovjeku je nužan izlazak iz egocentričnosti i podvrgavanje moralnom zakonu koji je iznad subjektivne moralnosti.
Mi Hrvati već četrnaest stoljeća imamo moralni okvir biblijske objave.
I učitelja ljubavi Isusa Krista: Boga koji je zbog nas postao čovjekom, oćutio tegobu i izazove ljudskoga života i koji nas je ljubio do smrti na križu.
U ime Isusovo (Misusovo) stoljećima je bila uzrečica svakog valjano započetog rada u Hrvata, ovaj lijepi običaj treba posvijestiti i vratiti u život i navike hrvatskih ljudi.
Bog je izvor svega stvorenoga, svemu je dao vlastiti pečat, sve čini mogućim, vjera i brda premješta.
Bog je izvor naše vjere, jer se objavio u Sinu čije smo učenje prihvatili. Izvor je neizrecive snage. Krijepi našu nadu i jača vjeru.
Dat će Bog. Stoljećima je ovaj iskaz davao snagu hrvatskim ljudima, tješio ih u nevoljama i oskudici, krijepio u vjeri, čuvao nadu.
Pouzdanje u Božju providnost i hrabro i odvažno kročenje na put ostvarenja treba biti odlika svakog hrvatskog čovjeka.
To ujedno znači da pri tom moramo učiniti sve što je potrebno (ponekad i više od toga). Čekanje i prepuštanje slučaju odustajanje je od života, gasi nadu i rađa očajem.
Nužno je imati pozitivne ciljeve, djelovati i dati smisao našim naporima.
Kada činimo sve što je potrebno Bog pomaže.
Dat će Bog, velika je njegova providnost i blagoslov svakog ljudskog pozitivno usmjerenog truda.
Ustrajavaj.
Tekst priredio: prof. dr. sc. Marko Tokić
(Hrvatska zvona – počela)