Danas ti darujem trinaest ruža, iako je četrnaesti dan mjeseca veljače.
Jednu sam ostavio kod cvjećara, to je ona koja će uvijek ostati tamo kao poziv da opet dođem i pronađem tebe među ružama.
Odabrao sam trinaest ruža da ti iskažem svoje trinaestruko divljenje i da miris velikih crvenih ruža obuhvati tvojih trinaest planova, želja i nadanja.
Jednu ružu sam odabrao jer me podsjetila na tvoj miris koji mi ispuni dan kad se susretnemo i podari san kad zaspemo.
Druga mi se učinila prikladnom jer me podjetila na tvoj izgled u kojem uživam kao što dijete zaljubljeno pogledava ružu i pita se smije li otkinuti koju laticu, a da ruži ne pričini bol.
Treću ružu sam odabrao jer mi se njezina kompleksna struktura učinila pravim oslikom tvojeg karaktera. Lagano i nježno polsoženi slojevi koji jedan u drugi zadiru, al opet svaki za sebe čini svoj poseban svijet, da bi zajedno napravili taj divni cvijet.
Četvrta ruža mi se nasmijala dok sam odabirao ove tri i podsjetila me da i ti imaš osmijeh na licu kad te ne gledam ili kad ti se javim, osmijeh koji me podsjeća na bistri izvor ispod kamena.
Petu ružu sam odabrao jer sam na njoj vidio trnje. isto onakvo kakvo ti izbaciš kad te previše grubo dodirnem svojim sarkazmom, bezosjećajem ili nepažnjom.
Šestu ružu sam odabrao jer je imala suzu od vode na svojem rubu, onakvu istu koja se pojavi u tvojim očima kad ti je teško. Onu suzu koju ja ne volim jer me baca u nesigurnost i pokazujem mi da te nešto povrijedilo, a ja nemam pravu riječ da ti obrišem suzu.
Sedmu ružu sam odabrao jer je bila samostojeća, nekako udaljena od ostalih ruža. Onako kao što si ti ponekada udaljena od drugih jer želiš svoj mir bez samoće.
Osmu ružu sam odabrao jer je bila sretna kad sam ju prstima dodirnuo, isto onako kao što ti postaneš sretna kad te zagrlim ili ja kad si blizu mene i diraš me svojim dugim prstima.
Devetu ružu sam odabrao jer je bila malo pognuta, tužna i zabrinuta. Podsjetila me na tvoje brige i strahove, na želje da predvidiš sve što bi se moglo dogoditi, a realnost života te ipak pokosi svojim problemima.
Desetu ružu sam odabrao jer je bila nezaintereirana za rumor i buku oko nje. Ona me podsjetila na naše sate i sate razgovora u kojima buka ne prolazi kroz prozor i žurba ne nalazi puta do naših nogu.
Jedanestu ružu sam odabrao jer je na njoj bio list koji nije pripadao ružama. neki zalutali list nekog stabla. Ona me podsjetila na tvoje ruke koje zaustave one koji padaju i pomaže im da ne padnu na tvrdo tlo.
Dvanaestu ružu sam odabrao jer je imal malu ružicu po strani, neki mali ružičin pupoljak. Ona me je podsjetila na tvoju ljubav prema našoj djeci i na tvoje prihvaćanje života.
Kad sam odabrao dvanaest ruža prodavač me upitao koliko ruža želim. U tom trenutku mi je palo napamet da sam svaku ružu odabrao jer sam imao neku sliku.
Pogledao sam još jednom sve te ruže koje su me opčinjale svojim mirisom i ljepotom te se odlučio darovati ti još jednu, trinaestu.
Nju sam odabrao jer te volim.
Tekst i foto: Vinko Vukadin