Za današnji dan svetog Valentina sam odabrao trinaest ruža, iako je četrnaesti dan mjeseca veljače.
Piše: Vinko Vukadin
Odabrao sam trinaest ruža da ti iskažem svoje trinaeststruko divljenje i da miris velikih crvenih ruža obuhvati tvojih trinaest planova, želja i nadanja.
Prvu ružu sam odabrao jer me podsjetila na tvoj miris koji mi ispuni dan kad se susretnemo i podari san kad zaspemo.
Druga mi se učinila prikladnom jer me podsjetila na tvoj izgled u kojem uživam zaljubljeno kao dijete što odmjerava ružu i pita se smije li otkinuti koju laticu, a da ruži ne pričini bol.
Treća mi se svojom kompleksnom strukturom učinila oslikom tvojeg karaktera. Lagano i nježno posloženi slojevi, jedan u drugi prelazi, a da nikad ne prestane biti jedinstven, svaki za sebe činiti svoj vlastiti svijet i zajedno stvarati jedan jedini divni cvijet.
Četvrta ruža mi se nasmiješila dok sam birao prve tri i podsjetila me na tvoj osmijeh kad te gledam, osmijeh koji me podsjeća na bistri izvor ispod kamena.
Peta ruža ima najviše bodlji, nju sam jer sam na njoj vidio trnje. Isto onakvo kakvo ti pokažeš kad te grubo i neoprezno dodirnem svojim sarkazmom, bezosjećajem ili nepažnjom.
Šesta je svoje mjesto u buketu našla zbog kapi vode na rubu. Podsjetila me na suzu koja se pojavi u tvojim očima kad ti je teško. istu onu suzu koju ne volim vidjeti jer me baca u nesigurnost i pokazuje mi da te nešto povrijedilo, a meni nedostaje riječ da ti barem njome obrišem oči.
Sedma se uporno nametala, bila je nekako osamljena u posudi, kao da je željela biti udaljena od ostalih ruža. Ona me podsjetila na trenutke kad mi se ti činiš udaljenom, samom i u potrazi za svojim mirom.
Osmu sam odabrao jer mi se pričinila sretnom kad sam ju dodirnuo. Nekako me podsjetila na tebe u trenutcima kad si sretna, kad te zagrlim ili kad si ispunjena neopisivim blaženstvom, zadovoljna životom.
Deveta je bila malo pognuta, tužna i zabrinuta. Podsjetila me na tvoje brige i strahove, na želje da predvidiš sve što bi se moglo dogoditi, a realnost života te ipak pokosi svojim iznenađenjima.
Deseta je bila nezaintereirana za rumor i buku oko nje. Ona me podsjetila na sate i sate razgovora u kojima buka ne prolazi kroz prozor i žurba ne nalazi puta do naših nogu.
Jedanestu sam odabrao jer se na njoj zaustavio neki strani list, list koji nije bio ružin. Ona me podsjetila na tvoje mekane ruke spremen uvijek ublažiti pad drugima, pomoći im da ne udare o tvrdi kamen realnosti.
Dvanaestu ružu sam odabrao jer je imal malu ružicu po strani, neki mali ružičin pupoljak. Ona me je podsjetila na tvoju ljubav prema djeci i na tvoje prihvaćanje života.
Kad sam držao dvanaest ruža u ruci prodavačica me upita koliko ruža želim. U tom trenutku mi je tek postalo jasno da sam svaku ružu odabrao zbog neke slike o tebi.
Još jednom sam pogledao tih dvanaest ruža koje su, svaka ponaosob, širile svoj miris i opčinjavale me, te sam odlučio zbog neodoljive sreće da postojiš ti kao najljepši buket dodati još jednu, trinaestu.
Jednu sam ostavio u cvjećarnici, ona će ostati tamo da me uvijek poziva da opet uđem i ne prestanem tražiti tebe među ružama.
Foto: elegantna.hr