Posjetili smo naše mjesno groblje i u prigodi današnjega blagdana Svih svetih donosimo pjesmu “Amen”, autora Ante Nadomira Tadića Šutre, iz njegove stihozbirke “Luč Hrvata” (Knin, 2014.).
AMEN
Brat i sestra, mater, ćaća,
rastaše se sa tilesin.
Obitelj je naša kraća –
pola i’ je na Nebesin.
Mi sa zemlje i vi ‘zgora,
skupa ćemo Boga molit.
Svak’ i od nas jednon mora
‘ve zemaljske oči sklopit.
Šta nan vridu suzne kiše,
kada Nebo ne vidi se.
Sad, kad duša s Bogon diše –
drago Nebo – razvredri se!
Zemnu čeljad opomeni,
da će jednon zašutiti.
Danas bratu, sutra meni –
Krist će poziv uputiti.
Osvitlite nama staze,
rajskin zvizdan’ sa visina,
jer nan noge tromo gaze,
stranputice udolina.
Odškrinite rajske škure,
čistin dušan Čistilišta,
jer nan opet teške bure,
nose žeru sa ognjišta.
Bože, pogled na nas svrni,
da se žera ne utrni,
da zaiskri Vire znamen,
u grudiman našin. Amen!
Ante Nadomir Tadić Šutra
Tekst i foto: Ivica Šarac