Ovih dana sjećamo se žrtava Bleiburške tragedije i Križnog puta tijekom kojeg je život izgubilo 710 Duvnjaka. Jedan dio tragično stradalnika je ubijen ili je umro od iznemoglosti tijekom dugih marševa smrti, a dio je umro kasnije u radnim logorima od raznih bolesti i loših uvjeta života.
Ta tragedija, kao i većina drugih tragedija nije zaobišla ni naše selo. Ostavila je neizbrisivi trag smrti, straha i neizvjesnosti.
Neki Srđanci su se vratili, za neke se zna da su poginuli, ali za neke se ne zna njihova sudbina.
Jedan od onih čija se sudbina samo pretpostavljati može je i Živko Kovačević, sin Nikole i Anice rođen 1895. godine.
Za sve one koji su nestali i za čiju se sudbinu nije znalo moralo ih se nakon nekog vremena službeno proglasiti mrtvim kako bi se moglo dalje upravljati imovinom.
U prilogu možete vidjeti dokument iz 1957. na osnovu kojeg se Živko proglašava mrtvim.
U dokumentu pok. Karla svjedoči da su bili zajedno na Križnom putu nakon čega ih razdvajaju i tada mu se gubi svaki trag.
Izvor: SRĐANI – TOMISLAVGRAD FB
