Štioci moji, ovaj put ću vam pisati o onome što je se nama Rvatima dogodilo u zadnjih misec dana, ili će se dogoditi, a povezano je s našom prošlošću, sadašnjošću, a i budućnošću.
Idem redom. Početak svibnja 2023. obilježila su dva važna događaja u Zagrebu: održana je tzv. velika vlahosrpska skupština (navodno 1500 bilo prisutno) za veliku Srbiju i jugočetničko (nakon pauze od 25 godina) vatreno (krijesovi) antihrvatsko orgijanje oko rijeke Save; slavili su, sićali se okupacije Zagreba 8. svibnja 1945. Uzgred je smećarska vlast u Zagrebu, na brzu ruku, pripremala brisanje nazive ulica po hrvatskim velikanima i po cilom gradu počela postavljati biste njima ideološki bliskih ljudi; svako malo u Zagrebu negdi osvane bista nekog njihovog jugočetničkog miljenika.
Na spomenutoj vlahosrpskoj velikoj skupštini nesritnjak Euron je izvalio još jednu suludu rečenicu rekavši da srpska nacionalna manjina „ima veliki prinos u ostvarivanju strateških interesa Hrvatske“. Da, donekle se slažem s ovom njegovom više nego lažnom tvrdnjom. Srpska agresija, ludilo, zločin, nas je natjero da se oslobodimo njihove okupacije i obnovimo državu Rvatsku. Takvu suludu izjavu mogo je dati samo onaj koji je u sred Sabora, koji nije državni, reko da može što god hoće. Bože, ti kako hoćeš, ali ja te ne molim da mu ovo oprostiš.
Štioci moji, zajednička želja sudionika oba spomenuta skupa, i jugoslavena i četnika, je da i formalno, po Ustavu, budu konstitutivni dio države Rvatske, iako svakodnevno djeluju destruktivno u tom smislu.
Treći važan, izuzetno važan dan, je spomendan, dan i dani sićanja na kapitulaciju NDH 15. svibnja 1945., na Blajburšku tragediju i križne puteve, na neizlječivu ranu, u povisti najveći pogrom rvatskog naroda. Davno sam pročito u Večernjaku izjavu zamjenika šefa Ozne za Sloveniju da je po Sloveniji, najvećem rvatskom groblju, prema njegovoj evidenciji, poubijano oko 195 tisuća Rvata, što vojnika što civila. Vridni istražitelj tog zločina, Roman Leljak, došo je do brojke koja prelazi preko 200 tisuća ubijenih Rvata. Nakon toga je od osmeroreda nasto četverored. Nečasno je umanjivati zločin, gospodine Aralica. Moj otac, punac i ustaški časnik Jozo Suton su mi rekli da su, dok su išli kroz Sloveniju, najprije bili u osmeroredu, pa tek onda u četveroredu. Hitlerovi potomci, uz pomoć jugočetnika, počeli su nas zadnjih godina ne samo s tragičnog Blajburškog polja micati, nego i sićanje na taj nemili događaj smicati. Tipovi tipa Stazića, Beljaka, Pusićke…, kad bi im se pružila prilika, bi posmicali, čini mi se, sve nas danas živuće potomke blajburških stradalnika, svakoga ko je za dom spreman. O jadni rvacki narode, kako si mogo dopustit da tobom vladaju svakakvi i nekakvi manolići, mesići, jusipovići, sanaderi plenkovići, milanovići, jandrokovići, bradaševići, kosorice, pusićke…? Napominjem da sam imo čast, svojevremeno, objavit tekst u Tomislavu jedinog rvackog pregovarača o predaji na Blajburgu, koji je znao engleski, Danijela Crljena, dok je još bio živ; pa ko se želi podsjetiti kako je to bilo, neka ga pronađe i ponovo pročita. Pitam se, zašto još uvik mnogi ne znamo ulogu Engleza u toj našoj tragediji, nakon toliko napisanog i snimljenog, ili noviju njihovu ulogu u rušenju mosta u Mostaru, zločina u Ahmićima, krađi stećaka s Duvanjskog polja, vršljanju oko vode od vrila Šujice do ušća Cetine… ? Zašto se o svemu tome premalo govori, odgovorio sam davno: dok mi raspravljamo ko je za dom spreman a ko nije, ko su bili udbaši a ko komunisti, vlast nam prioteše londonski i briselski kursisti, globalisti. I kakve smo mi, i zašto, onda ovih dana sklapali ugovore i sporazume s engleski sotonistima, najvjerojatnije zna predsjednik Vlade „plemeniti“ Euron i vižlasti ministar Grlica, nekad Radman. Spasi nas Bože od njihovih dogovora i razgovora!
Četvrto, što vam želim napomenuti, štioci moji, ako ste zaboravili, je to da po odluci Euronove vlade, od 1. srpnja 2023., stavljene su strancima na prodaju, na bubanj, na rasprodaju, sve državne nekretnine, sva narodna bogatstva. Prodaju se poljoprivredna zemljišta, pašnjaci, vode, šume, tlo na kojem stoljećima stojimo. Kad sam za vrime Rvackog obrambenog rata objavio u Tomislavu tekst gospodina Božidara Prosenjaka na temu rasprodaje nekretnina strancima u Mađarskoj, s upozorenjem autora da bi se to moglo i nama dogoditi, izvjesni ljigavac, Ivan Bekavac, mene je, Prosenjaka i Tomislav stavio na dnevni red VONS-a. I da na toj sjednici VONS-a ne stade na našu stranu Franjo Tuđman, ne znam kako bi se proveli; zapravo znam, bili bi prepušteni manolićevcima na obradu. Kaže jedan ekonomski analitičar niki dan na televizijskom ekranu da ćemo prodajom preostalog dila Agrokora, tzv. Fortenove, to je sada aktualno, ostati bez zemlje po Slavoniji i bez glavni vrila vode po ciloj Rvackoj. Dabogda se njegove prognoze ne obistinile.
Peto, štioci moji, pitam ja vas, jeste li primjetili da je skončala plandemija; nema više kovid ludila, rekli su oni koji su ga uveli. I niko niti je odgovaro, niti će odgovarati za izgonjenje naroda iz pameti lažima, zastrašivanjima, dezinformacijama, za trovanje ljudi cjepivima, za nerazjašnjene smrtne slučajeve, za potrošene silne novce za nepotrebna cjepiva… Uzdam se u Boga da će svih petero izvršitelja plandemije u Rvackoj kad-tad odgovarati, i Euron, i Kos, i Rotar, i Papak, i Alatka. Preko njih petero mi Rvati smo bili veće pape od pape, kao što smo počeli primjenjivati i Istambulsku konvenciju prije nego je to na razini Eunije odlučeno; a odlučeno je tek ovih dana. Dvolična Eunijina politika ista je i u odnosu prema agresiji Rusije na Ukrajinu; ona nema ništa protiv toga da pojedine članice Eunije pomažu Ukrajini, ali kolektivne pomoći Eunije Ukrajincima još nema.
I kao šesto, štioci moji, upitat ću vas, jeste li gledali sotonističko zabavnu igru zvuka, svitla i dreke, euroviziju? Virovali ili ne, očekivo sam pobjedu ženske vještičijeg izgleda, pogleda i pokreta iz Švedske, ali sam ljut što su Srbi imali dva predstavnika a mi nijednog – jedan njihov je predstavljo cilu Srbiju, a drugi samo Šumadiju. Predstavnik Šumadije zvao se je Trofazni let, ili kako ga u našoj Rijeci zovu, Let 3. Zar članovi Trofaznog leta ne izgledaju, po svemu, kao da su iz Šumadije? Netko je namjerno htio osramotiti hrvatsku glazbu, kulturu, politiku, narod i državu, uvjeren sam. Zaželimo Trofaznom letu da odleti sa svim svojim nastranostima tamo odakle je i došo u Rvacku. I još nešto: nije čak ni hendikep ne sudjelovati u eunijatskim razvratnim sotonističkim priredbama. Dapače, pohvalno je.
I sedmo, baš fino što je u znaku broja sedam, što ću vam još reći, štioci moji, iako vjerujem da to znate. Na čelo slavne i odavne zagrebačke biskupije i nadbiskupije ovih dana je ustoličen biskup Dražen Kutleša, naš Duvnjak od Buška jezera, umisto nimalo mi dragog kardinala Brozanića. Čestitam biskupu Kutleši, vjerojatno uskoro i kardinalu, i od njega očekujem puno, čak i ispravljanje krivih Drina; samo ne znam hoće li njegovo ustoličenje biti pravno valjano budući da na njemu namjerno nije bio prisutan kukavni gradonačelnik Zagreba, Bradašević. A, valjda hoće.
Zagreb, 18. svibnja 2023. B a r i š a