Čovjek, kojemu dobrota raste što se više udaljava od bližnjih, ima hendikep u dobroti.
Dobrota vazda misli na drugoga.
Dobrota se uvijek „cakli“ u očima dobre osobe.
Dobrota je sestra odanosti.
Dobro djelo pohranjuje se u knjigu dobre duše – u vječnost.
Izvor: Ante Šarac: Kratke misli, 2015.
