Pismo papa Ivan kralju Tomislavu
Piše: Ante Lib Matić
“Ivan biskup, sluga slugu božjih, ljubljenom sinu Tomislavu, kralju Hrvata, i Mihajlu, izvrsnom knezu Humljana, te prepoštovanom i presvetom bratu našem Ivanu, nadbiskupu crkve salonitanske, i svim podložnim biskupima, nadalje svim županima i svim svećenicima i čitavu narodu koji boravi u Slavoniji i Dalmaciji, predragim našim sinovima…” Pismo pape Ivana X. kralju Tomislavu i knezu Mihajlu.
Tako je papa Ivan 925. godine pisao hrvatskom kralju Tomislavu i humskom knezu Mihajlu Viševiću, vladaru humske zemlje, kako se tada zvala Hercegovina. Minulo je od tada tisuću i stotinu godina. Prije stotinu fratar fra Mijo Čuić dao je sagradit baziliku u Duvnu u počast tisućugodišnjice krunidbe kralj Tomislava. Uz crkvu podigao je Hrvatski dom, kojeg su Englezi, naši dušmani, dabogda se oni o sebi zabavili i dosta jada vidili, bombardirali i sravnili sa zemljom 1944. godine.
Hrvatski dom bombardirali su Engleza 1944. godine i razorili ga do temelja. Bila je to najljepša zgrada u Duvnu
Po pisanju popa Dukljanina kralj se Tomislav okrunio na brdu Lib, podno kojega se danas prostire selo Borčane.
Prva proslava te krunidbe u Duvnu slavila se 1925.godine. Zašto se nije nikad prije i nigdje nije slavila, ostaje pitanje jasno do nejasnoće i upitno do neodgovora.
Kad su Mađari slavili 1000. obljetnice dolaska u Panonsku nizinu 1896.godine, probudila se želja u Hrvata da slave godišnjicu krunjenja svoga kralja Tomislava, pa je dr. Rudolf Horvat, gimnazijski profesor u Osijeku, iste te godine objavio svoju disertaciju Kralj Tomislav i njegovo doba, i to u prigodi 970. obljetnice njegova krunjenja (925.). Naši vjekovni dušmani Mađari i Srbia išli su tako daleko u svojoj suludoj propagandi, pa su čak pokušali negirati postojanje kralja Tomislava. To je sve više jačalo silnu želju Hrvata da slave godišnjicu krunjenja svoga prvoga kralja u hrvatskoj povijesti. Tomislavov kult i bana Jelačića najviše su podgrijavali silnu želju hrvatskog naroda za slobodom i samostalnom državom. Od ubojstva kralja Petra Svačića, (vladao od 1093 do 1097) devet stoljeća bili smo dobre sluge naših loših gospodara Franaka, Mađara, Romana, Germana, Arapa, Turaka, Srba.
Upravo se stoga Ljetopis popa Dukljanina ili barski ljetopis našao u središtu zanimanja istraživača. Po popu Dukljaninu Tomislav se okrunio „na planini ka se diše Hlivaj“ – na planini koja se zove Lib. Na Libu su tada bile ostaci drevnog grada plemena Dalmata – Delminij. U Ljetopisu se ne navodi godina u kojoj bi se zbio taj događaj krunjenja, ali su neki hrvatski povjesničari nastojali „uskladiti“ taj povijesni događaj iz Ljetopisa popa Dukljnina s prvim sačuvanim dokumentom (iz papinskoga ureda) u kojemu se hrvatski vladar naziva kraljem (rex). Riječ je zapravo o crkvenome saboru održanom u Splitu 925. godine, u prigodi kojega je papa Ivan X. Tomislava nazvao kraljem. Na tom saboru bili su nazočni kralj Tomislav i biskup Grgur Ninski. Prvi je Ivan Kukuljević Sakcinski stvorio tezu o Tomislavovoj krunidbi na Duvanjskome polju. Hrvatski su povjesničari toga doba, Vjekoslav Klaić i Tadija Smičiklas, a za njima su se poveli i drugi većinom prihvatili mišljenje o krunidbi 925.godine na Duvanjskom polju, pa je 1925. godine u Duvnu organizirana velika proslava tisućite obljetnice Hrvatskoga kraljevstva. S. Marković je preko svoje doktorske dizertacije o kralju Tomisla i njegovu vremenu pokušao dokazati da se stvarno Tomislav okrunio na Duvanjskom polju. Marković je to dokazivao na svoj način pomoći onoga što je kralj Tomislav tada imao; a imao je 100 tisuća momaka pješaka, 75 tisuća konjenika i 12 tisuća mornara. Njegova glavna teza je polje, livada i konjica kralja Tomislava. Fešta krunjenja trajala je više dana, pa su po Markovićevu mišljenju, konji imali gdje pasti, a konjenici i uzvanici mogli su uživati u teletini, janjetini… i dobru crnjaku, rujnu vinu iz kraljevih vinograda s obale Jadrana i iz vinograda humske zemlje, kao i otoka.
Povjesničar Ferdo Šišić, nasjeo je mađarskoj i srpskoj laži i propagandi, pa je promijenio mišljenje i ustvrdio da je ta teza o kralju nategnuta te da je Ljetopis popa Dukljanina nepouzdan i zanijekao mogućnost da se kralj Tomislav 925. godine okrunio na Duvanjskome polju. To Šišićevo površno i proizvoljno mišljenje je utjecalo i na zagrebačkoga nadbiskupa dr. Antuna Bauera, koji je u početku prihvatio pokroviteljstvo nad izgradnjom spomen-bazilike u Županjcu, a kasnije se pod utjecajem Šišićeva besmislena stava povukao; i ne samo on nego i neki drugi podupiratelji, što je utjecalo na vremenski rok izgradnje crkve u Duvnu. Važne hrvatske ustanove, srećom, nisu vodile brigu o srpskoj laži i istinitosti Ljetopisa popa Dukljanina, nego su na sve strane 1925. organizirale proslave 1000. obljetnice. Tako su neke ustanove, ulice i trgovi označavani imenom kralja Tomislava.
Vrhunac proslave u Zagrebu bilo je podizanje sokolske mogile u parku Maksimir, na brežuljku, sa zemljom donesenom iz svih hrvatskih krajeva. Glavna proslava je održana 15. kolovoza 1925 .godine, ali Radić i njegova stranka na njoj nisu sudjelovali, što je to tada odjeknulo kao nešto silno negativno u hrvatskom narodu. Očitovala se tada jad i bijeda hrvatske političke elite.
Važna ulogu u popularizaciji Duvna kao središnjega mjesta proslave 1000. obljetnice Hrvatskoga kraljevstva bilo je Društvo hrvatskoga zmaja sa sjedištem u Zagrebu. Proslavu je vodio i realizirao fra Mijo Čuić, tada župnik župe Županjac, kako se Duvno tada zvalo. Duvno je mijenjalo ime od Delminija, preko Duvna, Županjca do Tomislavgrada. Turci su ga zvali Sedidžidid.
Fra Mijo je za duvanjskoga župnika došao u vrijeme rata i upravo je u jeku rata podizao baziliku i Dom krlja Tomislava. Išao je i u Ameriku i tamo prikupljao milodare za gradnju crkve i Doma kralja Tomislava. Tamo je na jednom skupu hrvatskih iseljenika doživio zgodnu nezgodu. Na jednom skupu hrvatskioh iseljenika u Milvokiju ošamario ga je jedan dalmoš, a fra Mijo mu je rekao da je šamar za njega, a što je za crkvu koju gradi. Kad je taj došao pameti i shvatio što je učinio svećeniku pred više ljudi, dao mu je najviše od svih – tisuću dolara. Od svih dobrotvora diljem svijeta, najviše je doprinijelo gradnji crkve Društvo hrvatskog zmaja iz Zagreba. Štoviše, njihov je član ing. Stjepan Podhorsky besplatno izradio plan crkve i hospicija uz nju te više puta dolazio i osobno u Duvno da vidi kako napreduju radovi i da dadne praktične upute na terenu. Drugi su članovi sudjelovali s velikim prilozima, a ponajviše je dao industrijalac Milan Prpić, predsjednik Centralnoga duvanjskog odbora u Zagrebu. Bez obzira na sva nastojanja i donacije fra Miju su pratile velike poteškoće. Valjalo je biti silno sposoban i strpljiv kako bi se sve privelo kraju. Crkvu je dovršena 1928. godine i blagoslovio je biskup Alojzije Mišić.
Sudbina bazilike čiju je izgradnju vodio fra Mijo Čuić bila je tragična – upravo kao i njegova životna sudbina. Crkva i samostan su u ratu bili strašno oštećeni, Hrvatski dom srušen do temelja, a fra Mijo je završio u zatvoru, gdje mu je život uništen i pušten je na slobodu kao teško bolestan čovjek, koji je nastavak života proveo oduzet, na krevetu u Mostaru. Iza fra Mije ostala su djela neprocjenjive vrijednosti: spomen-bazilika i samostan u Tomislavgradu i Hrvatski dom. Također može se reći da su i stećci neka vrsta ostavštine hrvatske kulturne baštine, jer se nalaze na teritoriju negdašnjeg kraljevstva prvog krvtskog kraljaTomislavova.
Na kraju malo se našalimo na račun Duvna i kralja. Pričaju dvojica prijatelja, jedan je Duvnjak a drugi nije. Onaj što nije kaže Duvnjkaku, veli kako su kralja posjeli u helikopter, pa kad je nadlijetio svoje kraljevstvo, prepoznao je samo dva mjesta, Dubrovnik i Duvno; pa je kažu ako ne lažu, kad je ugledao Duvno uskliknuo je. Vidi mog Duvna!
Kao da se ništa nije promijenilo, ni dogodilo, od onoga doba do našega, pa se prvi najbolji i prvi duvanjski pjesnik, „sin ječma pastortak šenice“, koji je navraćao potoke riječi na djedove ledine, jetko našalio rekavši svomu kumu Libu dok su razglabali o minulim vremenima i krvavim stoljećima:
Kume moj od kraljevstva kralja Tomislava, ostalo je samo crno pivo – Tomislav!
Kad se napijem tog piva, pričini mi se da je mrtvo postalo živo.