Priznam, potresla me je smrt KARLA VUKADINA.
Karlo je bio godinama malo stariji od mene, ali se nekako često igrao i zabavljao s nama mlađima. Karlo je nekako tihano i mirno i nezamjetljivo živio svoj zemaljski život. Nama mlađima Karlo je bio stožer oko kejeg smo se okupljali. Bio je onaj koji nam je pomalo otkrivao tajne života. Dobar dio mojega djetinjstva bio je vezan i za Karla. Karla ću pamtiti kao uzor iskrena i čestita, dobronamjerna i istinoljubiva čovjeka koji je bio spreman uvijek pomoći baš svakom čovjeku.
Sjećam ga se kao jednoga od prvih u selu koji je imao bicikl. Moje naukovanje vožnje biciklom je Karlovo djelo. Hvala mu.
Svoju molitvu upućujem milosrdnom Gospodinu za dušu pok. Karla, a njegovoj obitelji, rodbini i prijateljima iskrena sućut.
Ante Vukadin – Ćipa