PREDBOŽIĆNA ŠETNJA DO PROKOSA

Prošle nedjelje krenuli smo iz Mandina Sela prema Vranu. Preko Rašćika namjeravali smo se popeti do Prokosa, no odustali smo zbog kasnijeg polaska i jake bure. U nama je tinjala želja kroz čitav tjedan a danas smo je i ispunili. Ovaj put smo krenuli od groblja u Lipi do kojega smo se dovezli autom. Uz kongorsko-mandoseljski dvojac, dobili smo još jedno župno pojačanje iz Borčana – Mladena Čolinu Badija, koji nam je bio odličan u društvu, ali i kao iskusni planinar sigurno vodio preko Šiljegovca, pa sve do Prokosa. Kod spomenika smo kratko zastali, pomolili se za pet ovdje stradalih hrvatskih branitelja ali i sve hrvatske branitelje stradale u Domovinskom ratu. U povratku smo krenuli preko Štrbine (jeli iznad Omrčenice), oborili se niza stranu prema početnoj točki. Lijep prosinački dan, nimalo prohladan, ni vjetrovit (za razliku od prošle nedjelje), s malo manje od dvadesetak prijeđenih kilometara.