POZDRAV RODNU BORČANU

objavljeno u: NOVOSTI | 0


Na ploču sam borčansku iz matere pao
Pod Libom  i nebom
na kamenu proplakao
na kamenu zaživio
na kamenu mlijeko materino pio
s kamena dozivao braću nestalu
u velikom svjetskom brodlomu
s kamena grlio sestricu Čvrsnicu
Vran planinu, polje samovolje
hajdučke klance, stećke i puteljke
 
Smrtne ruke pružam u zagrljaj muka i Vrlokuka
Zdravo moj ljubljeno Borčane
od tebe sve moje počinje
a  ti grade Tomislavgrade
što u tuđini braća moja rade?
Mir vama što snivate u kamenu zagljeni
Ruke u ledinmi i oči u tmini,
vi umrli i vi kraj ognjišta pobijeni
nitko vas i ništa ne može da zamijeni
 
Mir svemu što pod Libom i nebom
Pod krvavim podnebesjem rađa se i umire
Sve što klija, leti, pliva, gmiže, puže i hodi,
sve što zbori, ječi, plače, pjeva, brodi,
rže, urliče, skiči, zavija i bleji,
u nebeskoj epopeji i  rijeci živodajnoj
gdje se sve slijeva i razlijeva u tisuće boja i zvukova,
plane, zgasne, bljesne, biva i nestaje,
ploveći beskrajem nebeske galije,
i otječe tajnovitim koritom vremena
 
Kako je teško bilo živjeti gdje smo se rađali
A još teži umirati gdje smo sve živjeli
I ne znam, koja je to sila učinila
Pa je zauvijek u Borčanu moja ljubav zanoćila
 
     Ante Matić – Borčanac
 
Napomena
U kasnu jesen 1970. godine na brdu Fiesole ponad Firence, napisao sam ovu pjesmu, koju do sada nisam nigdje objelodanio, pa neka ide u život na duvanjskom portalu.
 
U Zagrebu, 25. 10, 2019.