Kalendarski smo u samome srcu zime a južina koja je do nas doprla prije nekoliko dana “pojela” je sav snježni pokrivač koji se dobro povukao prema samim vrhovima okolnih planina. Uz Orlo(v)kuk i Lib, ovaj današnji, pogled s Mandine gradine, za mene osobno predstavlja najljepši vidik na ovo naše Duvanjsko polje. Naravno, u proljeće i ljeto ovaj pogled je još ljepši ali i ovako, za sve nas rođene ovdje, predstavlja jednu vrstu Božjega dara nama običnim smrtnicima koji ne znam po čemu smo ga uopće zaslužili. E, da smo toga svjesni a tek da ga još više koristimo (obrađujemo) i slijedom toga ne napuštamo bilo bi još bolje, ali o tome više drugi put.
Tekst i foto: Ivica Šarac