Iako smo kratko vrijeme zajedno živjeli, postali smo pravi prijatelji. A on nije imao neprijatelja! Bio je ponizan i nenametljiv, čime je osvajao sve one koje je u životu susretao. Fra Nenad je bio nježna pjesnička duša prožeta kršćanskim poimanjem svijeta i svega u njemu. Kao da se odsjev njegova života nalazi u stihovima Maka Dizdara koji u pjesmi Radimlja nadahnuto piše: On slovom svojim krči pute i put otvori Zori. I fra Nenad je uistinu krči o putove dobrote u srcima zaraženima zloćom. Upravo zbog toga neshvatljivo je njegovo smaknuće 14. veljače1945. i bacanje u hladne valove Neretve.
Fra Nenad, krsnim imenom Jozo, rođen je 7. svibnja 1910. u Stubici, mjestu smještenu u donjem toku rijeke Trebižat. Na dogledu je pogleda vodopada Kravica, jedinstvena kraškog fenomena koji svojim pjenušavim sapunicama s visokih i bučnih slapova oduševljava turiste i pjeva istu zanosnu rapsodiju prohujalih stoljeća. Ta izvanredna pri- rodna scena nadahnjivala je mladog fra Nenada u njegovim pjesničkim izljevima i stalno ga vraćala na opčarane uzvisine rodnoga kraja. Taj dojmljiv pogled ponio je 1924. u sjemenišne klupe na Široki Brijeg,kamo je otišao u nesnosnim vremenima beogradske diktature, kada su srpsko-crnogorski žandari u našoj domovini gušili svaku slobodu.
U već odrasloj dobi stupio je u novicijat (3. kolovoza 1930.) na Humcu i tu kroz godinu dana kušnje izgrađivao i učvršćivao svoje zvanje i nadahnjivao se objavljenom Riječi, poput prvih učenika asiškog siromaha u Porcijunkuli. Svoje životno poslanje nastavio je produbljivati na uzvisinama Širokog Brijega i u prodolu Neretve, u Mostaru, gdje je usavršavao svoju duhovnu fizionomiju posvetivši se bogoslovnim naukama sve do ređenja za svećenika 14. lipnja 1936. u Kotoru. Tada je, nadahnut Duhom, dizao oči prema nebu da bi vidio Boga i istodobno spuštao srce prema čovjeku bijedniku na zemlji.U mozaiku hercegovačkih franjevačkih mučenika fra Nenad Pehar zauzima posebno mjesto na ljestvici ljudske dobrote i stečene svetosti.
Fra Nenad je u Mostaru, uz bogoslovne nauke, razvio i svoje pjesničko umijeće objavljujući svoje pripovijesti i pjesme u Kršćanskoj obitelji te u bogoslovnom almanahu Stopama otaca. Svih pet brojeva toga almanaha donose njegove uspješne literarne priloge. U četvrtom godištu almanaha (1937. -1938.,) u pjesmi Sunčano jutro (str. 73.) naslućuje da mu je životna staza bujicama čudnim posuta. U tim stihovima on je prelistao svoj život i plodove uma darovao onima s kojima je dijelio gorke trenutke svoga hrvatstva i bogata zemaljskog putovanja. Njegove pjesme s vjerskim sadržajem podsjećaju na lirske izljeve Đure Sudete i Jeronima Kornera, njegovih suvremenika i rano preminulih hrvatskih pjesnika.
Zapriječen predratnim zbivanjima i vremenskim okolnostima fra Nenad nije mogao nastaviti svoje studije u inozemstvu, kao što su to hercegovački franjevački bogoslovi u normalnim prilikama prakticirali. On je, nakon vojnog novačenja u Beogradu i kratkog dušobrižničkog rada u Konjicu, pošao u Zagreb da se na tamošnjem sveučilištu specijalizira u hrvatskoj literaturi (književnosti) i osposobi za profesora na franjevačkoj klasičnoj gimnaziji na Širokom Brijegu. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu položio je 1943. profesorski ispit i vratio se u Hercegovinu da bi u jesen iste godine otpočeo svoju novu karijeru. U kratkom profesorskom razdoblju (1943. – 1945.) ostavio je biljeg vrsna profesora koji je svojom dobrotom osvajao učenike. Pretakao je svoju dobrotu u povjerenu mu mladost i s njom vodio dijalog kao nekada neumrli fra Didak Buntić. Time je uveo nove metode poduke u odnosu između profesora i učenika. Ali, sljedbenici Karla Marksa skratiše mu životno djelovanje – povezana žicom baciše ga u Neretvu.
Pravda je umrla u predgrađu Mostara, na Čekrku, i usnula u hladnim vodama Neretve. Ali ona će ponovno oživjeti, kao feniks, kada se potresu nebesa i Sin se Čovječji pojavi na ročištu pravde. Mučenici će tada zasjati pobjedom prolivene krvi, a razbojnici, poput svetopisamskog bogataša, uzalud čeznuti za nedostiživim mirom. Božji sudovi su neporočni i njegova pravda ne može umrijeti.