POBIJENI FRANJEVCI: fra Melhior Prlić (1912.-1945.)

objavljeno u: POVJESNICA | 0

Fra Melhior se ubraja u skupinu fratara – njih osmorica – koje su partizani 8.veljače 1945.odveli kao zarobljenike sa Širokoga Brijega prema zapadu. Na dugu i neprohodnu putu kroz hercegovačka sela izrugivali su ih i zlostavljali vodeći ih u neminovnu smrt. Njegovi posmrtni ostatci nađeni su u masovnoj grobnici u Zagvozdu i 30. prosinca 2005. identificirani DNK analizom na patologiji u Splitu. Fra Melhior je ujedno prva DNK metodom identificirana osoba poginula u Drugom svjetskom ratu na području negdašnje Jugoslavije. Među pobijenima u istoj masovnoj grobnici kasnije su identificirani i fra Julijan Kožul te fra Zdenko Zubac. 

Prijenos njihovih tjelesa (zemnih ostataka) u limenim kovčezima svečano je ispraćen 7. listopada 2007. od Zagvozda do Širokoga Brijega. U trijumfalnu ophodu kroz hercegovačka naselja dočekivali su ih vjernici sa zapaljenim svijećama i krunicom u ruci isprativši ih tako do konačna počivališta u širokobriješkoj bazilici gdje su 9. listopada u nazočnosti mnogih vjernika pokopani u posebnoj grobnici za čašćenje i molitvu. Tako se razbojnički komunistički pokolj pretvorio u neopisiv narodni ispraćaj njihovih žrtava i na sramotu toga totalitarnoga sustava. 

Fra Melhior se rodio 26. srpnja 1912. u Sovićima – dvojnom selu goričke župe posvećene svetom Stjepanu Prvomučeniku. U pograničnu mjestu Gorici svršio je četiri razreda pučke škole i kao mladić 3. kolovoza 1935. u Mostaru stupio u franjevački red dok je njegov rođeni brat fra Hinko – dvije godine mlađi – upravo svršio sedmi razred gimnazije i živio kao franjevački klerik na Širokome Brijegu. U redovništvo je stupio kao tercijar i cijelo vrijeme u zajednici ostao kao brat laik. Njegova župa Gorica može se pohvaliti kao najplodnija duhovna zajednica sa svećeničkim i redovničkim zvanjima u cijeloj Herceg Bosni. Ona je u to doba darovala Katoličkoj crkvi i hrvatskom narodu 31 svećenika i 72 redovnice raznih kongregacija. Među ta redovnička zvanja ubraja se i fra Melhior koji je do ulaska u franjevački red (1935.) nosio krsno ime Jerko. 

Bio je skroman i jednostavan redovnik, šutljive naravi, ali svakomu pristupačan i spreman na dijalog. Odlikovao se u stolarskim poslovima i time zadužio svoju franjevačku provinciju. Kao izvrsnom stolaru nije mu bilo ravna u zajednici. U tom poslu proveo je cijelo radno vrijeme na Širokome Brijegu. Njegova stolarska radionica bila je uzorom umijeća i čistoće, a redovnička zajednica nije cijenila samo njegov stručni posao nego i njegovo služenje u crkvi gdje je spremao crkveno odijelo i svećenicima služio kod oltara kao živ primjer evanđeoske svetosti svim posjetiteljima crkve. Disao je proživljenom vjerom i dubokom pobožnošću na izgradnju vjernika. A Zagvozd je jedini očevidac i nijemi čuvar tajne njegovih patnja i grozna umorstva što samo nebesa mogu razjasniti. 

Ovaj uzorni redovnik postao je žrtvom komunističkog pokolja koji je u njemu našao živog svjedoka vjere i domoljublja. Završio je svoje ovozemno putovanje u 33. godini života i otputovao u nepovrat kao zalog bolje hrvatske budućnosti.

Izvor: Častimir Majić: U nebo zagledani, 2011.