POBIJENI FRANJEVCI: fra Mariofil Sivrić (1913.-1945.)

objavljeno u: POVJESNICA | 0

Mučenik fra Mariofil potječe iz mjesta koje je iznjedrilo velik broj učenih ljudi, prekaljenih rodoljuba i uzornih svećenika. Njegovo Međugorje bilo je u dvadesetom stoljeću pravo rasadište duhovnih zvanja koja su nicala iz pobožnih seljačkih obitelji te vjerski učvršćivala i ćudoredno podizala hrvatski narod u Hercegovini. Međugorčani su punili sjemeništa i redovničke zajednice zdravim i poletnim mladim snagama koje su se nadahnjivale evanđeljem i plemenitim idejama pređa. Najbolji dokaz tom duhovnom prirastu pruža nam Šematizam hercegovačke franjevačke provincije (Mostar, 1977.) koji kaže da je tih godina iz Međugorja bilo 19 svećenika, 6 bogoslova i 20 sestara redovnica (65.str.). Iz istog mjesta potječe pet franjevačkih svećenika koje su ubili komunistički zločinci zloglasne 1945.

U toj godini pokolja u 32. godini života ubijen je i fra Mariofil Sivrić. Bio je svećenik veseljak, nasmijana lica, idealan sljedbenik svetoga Franje iz Asiza. On se 7. veljače sa sedmoricom svoje subraće povukao iz samostana na Širokom Brijegu u mlinicu na rijeci Lištici. Nakon prekida borbe, 8. veljače vratiše se u samostan. Ostat će zauvijek povijesna tajna zašto je fra Mariofil izdvojen iz te skupine fratara i u pratnji partizanskih zločinaca nekamo odveden. Uzrok njegova odvajanja vjerojatno treba tražiti u njegovoj odgovornoj dužnosti prefekta konvikta gdje je odigrao značajnu ulogu odgojitelja i ekonoma te u poznavanju rada franjevačke električne centrale. Moja slutnja da bi mogao biti pokopan među dračama kod moje rodne kuće iznad brda Zelengore u Vitini nije se obistinila jer nakon stručnog pregleda posmrtnih ostataka ubijene žrtve ustanovljeno je da je to tijelo drugog nepoznatog mučenika. Najvjerojatnije je da je fra Mariofil ubijen negdje na području Širokog Brijega u šumovitim predjelima hercegovačkog kamenjara gdje je našao posljednje počivalište. Ponižen i izmrcvaren začepio je neku jarugu i otputovao Gospodinu živih i mrtvih kojemu je za života vjerno služio.

Rođen je 16. veljače 1913. na vinorodnim uzvisinama Međugorja, mjesta u župi sv. Jakova u Međugorju gdje je i kršten kao Marijan. Župa je to u kojoj se susreću ljudi raznih narodnosti, rasa i vjerskih uvjerenja, okupljeni pod fenomenom Kraljice Mira. U rodnom je mjestu proveo svoje djetinjstvo, svršio je četverorazrednu pučku školu te proveo prvu mladost. Njegovi pobožni roditelji poslaše ga 1924. u sjemenište na Široki Brijeg koje ga je kao sposobna i vesela dječaka objeručke prihvatilo i u franjevačkom duhu odgojilo. Nakon završena šestog razreda gimnazije, 1930.stupio je u franjevački red na Humcu kako bi se u novicijatu nadahnuo franjevačkom karizmom življenja. Sljedeće godine ponovno se vratio na Široki Brijeg gdje je dovršio sedmi i osmi razred gimnazije s ispitom zrelosti (velike mature).

Nakon treće godine bogoslovnih nauka 14. lipnja 1936. u Kotoru je zaređen za svećenika. Poslije prve svete mise u rodnom Međugorju vratio se u Mostar gdje je završio dvije posljednje godine bogoslovije. Svoje svećeničko djelovanje proveo je u okružju Širokog Brijega i to kao župni vikar, vikar mjesnog samostana i kroz četiri godine prefekt konvikta. Žarište njegova svećeničkog rada bilo je usmjereno prema mladim naraštajima koji su u njemu nazrijevali pravog predvodnika i vrsnog odgojitelja. Fra Mariofil je bio čovjek zadane riječi, otvorena stava i hrabra nastupa u čemu se može naslućivati i uzrok njegova tragičnoga životnog svršetka. Njegova nevina žrtva i nepoznat grob nov su obol na oltar vjere i nacije.

Taj raspjevani veseljak došao je vedra lica na ročište neprevarljiva Božjeg suda gdje istina likuje nad laži i licemjernim sljedbenicima komunističkoga sustava. A u nama napjevi tmine odzvanja ju (Vladislav Kušan) i uronjeni u tajnu života uzalud zurimo u svijet bez odgovornosti i savjesti!

Izvor: Častimir Majić: U nebo zagledani, 2011.