POBIJENI FRANJEVCI: fra Leonardo Rupčić (1907.-1945.)

objavljeno u: POVJESNICA | 0

Kroz gotovo pola stoljeća život i smrt Hrvata u domovini ovisili su o samovolji komunista, zatornika svake slobode. Praktični katolici i iskreni rodoljubi bili su u stalnoj životnoj opasnosti jer je nad njima visio oštar Damoklov mač osvete. Svaki iskorak iz tog totalitarizma strogo je kažnjavan dugogodišnjim tamničkim godinama i smrtnim kaznama. Na udaru su posebno bili Katolička crkva i njezini predstavnici. U tu proskribiranu skupinu bio je uključen i fra Leonardo Rupčić, mlad i nadaren profesor na Širokom Brijegu. Bioje jedan od osmorice fratara koje su komunisti 8. veljače 1945.odveli sa Širokog Brijega prema zapadu, na putu zlostavljali i napokon negdje u Dalmaciji ubili. Posljednji put koračali su neuhodanim hercegovačkim putovima kroz ušutkana i uplašena sela. Njihova smrt bila je namjerno prešućivana i pod komunističkim terorom zabranjivana.

Fra Leonardo potječe iz mnogočlane patrijarhalno odgojene kršćanske obitelji koja je Katoličkoj crkvi i hrvatskom narodu darovala VIse uzornih, učenih i produhovljenih svećenika i redovnika. Oni su svojim životom i radom ostavili trajne uspomene u narodu. Kao svjedoci istine i pravde te oličenje vjere i nacije zaslužuju spomen-obilježje. U fra Leonardovu životu ništa nije bilo neprirodno i uljepšano. Naprotiv, živio je izvornom dobrotom baštinjenom od pobožnih roditelja koji su bili ponosni na njegovo svećeničko zvanje i izgrađen redovnički život.

Ovaj inteligentni i ponizni redovnik ugledao je svjetlo dana 29. rujna 1907.u naselju Hardomilje. Tu se nalazi područna crkva župe svetog Ante na Humcu gdje je dječakkršten pod imenom Miho. Djetinjstvo je proveo u idiličnomrodnom selu iz kojeg je kroz četiri godine dugo pješačio do pučke škole u Ljubuškom. Nakon toga pošao je (1919.)na Široki Brijeg gdje je kao sjemeništarac pohađao klasičnu gimnaziju i poslije šestog razreda 1925. stupio u franjevački red na Humcu. Novicijat ga je produhovio i u zanosu mladenačkih ideala konačno odredio za redovničko zvanje. Posljednje dvije godine srednje škole nastavio je na Širokom Brijegu gdje je 1928.položio veliku maturu. Bogoslovne nauke studirao je u Mostaru i gradu Lillu u Francuskoj gdje je 30. kolovoza 1931.bio ređen za svećenika.

Posebnu pozornost u studiju posvetio je romanskim jezicima koje je studirao u Fribourgu (Švicarska), Parizu i Zagrebu i tako se osposobio za profesora. Iz tih predmeta diplomirao je 1939.u Zagrebu. Poslije povratka u svoju redovničku provinciju poglavarstvo ga je odredilo za profesora na Širokom Brijegu gdje je u kratkom vremenu svoje karijere (1939. – 1945.) osvojio duše mladih gimnazijalaca koje je hranio ne samo potrebnim znanjem nego i nadahnjivao prirođenom dobrotom srca i ćudoredno ih pripravljao za njihova buduća zvanja.

Njegov život pretočen je u žrtvu koja obvezuje i potiče na razmišljanje. U hladnom mjesecu veljači potekla je njegova topla krv i izlila se u bespuća dalmatinske ilovače dok se njegovi ubojice raspršiše po tajnim skrovištima, opsjedani okrutnošću nekontrolirane savjesti.

Izvor: Častimir Majić: U nebo zagledani, 2011.