Prošli put kad smo bili na Vranici krajem prosinca, osjetili smo svu njezinu snagu. I negostoljubivost. Možda smo baš zato novi posjet odgađali nekoliko puta, čekajući neki lijep dan…bez tmurnih oblaka.
I stvarno, iako smo cijelo vrijeme bili na visini oko 2000 m, planina nigdje nije gubila na svojoj pitomosti i gostoljubivosti.
Priroda je ovdje itekako izdašna, kako pejzažima i prizorima, tako i plodovima. Pašnjaci uokvireni šumom bora i smreke, brojni izvori, na sve strane grmovi borovnica, a u srcu planine Prokoško jezero.
Sve izgleda skladno i pitomo. I nekako i mi danas kao da smo se stopili s tom energijom mira i vratili kući pitomiji nego inače.
Planinarski dom “Rosinj” 1.680 mn/v. – Rosinj 2.059 m n/v – Devetaci 2. 004 m n/v – Bijela Gromilica 2.072 m n/v – Nadkrstac 2.112 m n/v – Krstac 2.069 m n/v – Kota 2.028 – Ločika 2.106 m n/v – Treskavica 2.023 m n/v.
Lucijana Skočibušić Gudelj/ PD Orlova stina
