Prolazeći prema Makarskoj rivijeri vjerujem kako smo svi sa zanimanjem i poštovanjem često “bacali” pogled prema ponosnom Biokovu. Pogotovo kad bi prolazili kroz Gornja Brela, smanjili brzinu i gledali prema unutrašnjosti ove kršne planine, nismo ni zamišljali što je u njenoj “utrobi”.
Upravo od Gornjih Brela, krenula je jutros, malo prije devet sati, šesteročlana ekipa našega planinarskoga društva Orlova stina.
Put vas vodi odlično označenom stazom, uz brojne informativne ploče, do crkvice sv. Nikole iz 13. stoljeća, planinarske kuće Bukovac, gdje smo se malo odmorili i okrjepili pa sve do istoimenog vrha (1262 m), s kojega inače “puca” pogled na Bašku Vodu i Brela, ali zbog magle i oblaka, ostali smo uskraćeni na prekrasnom pogledu.
U povratku je dio ekipe svratio do Sokolovih staja, i nazad do crkvice sv. Nikole, gdje smo još jednom na kratko odmorili i potom krenuli nazad prem Gornjim Brelima.
Na ovoj stazi brojni su ostaci nekada izrazito naseljenog područja koje je odavno napušteno. Kiša koja je noćas pala na ovome dijelu Biokova, nakvasila je tlo, i pretvorila ga u blatne dijelove, ali uistinu je je, uz oprez, vrijedilo propješačiti. Svih njenih 14 kilometara.
