OŽALOŠĆENI: supruga Verica, djeca: Željka, Marijana, Bože, Ivana, Petra, majka Luca, nevjesta Zdenka, Marijan, Antonia, Lucija i Ivan s obitelji i ostala mnogobrojna rodbina i prijatelji.
Dragi prijatelji,
U knjizi Mudrih izreka stoji napisano:
„Tko teži za pravdom i dobrohotnošću nalazi život i čast“.
Čovjek koji je čitav svoj život težio pravdi i bio primjer dobroga čovjeka, prešao je iznenada u život vječnosti.
Zaslužena čast na ovoj zemlji se iznenada pretvorila u čast Božjeg vječnog života.
Uvijek smo zatečeni krajem ovozemaljskog života.
U naravi je ljudskog bića da je tužan i ožalošćen krajem ovozemaljskog puta. I Blažena Djevica Marija, kojoj je Ivan tako rado hodočastio u Međugorje, plakala je nad smrću svoga sina. No, mi kršćani znamo da nakon ovoga zemaljskog života dolazi život u Božjem okrilju.
Zašto govorim o vjeri i Božjem okrilju u nebesima? Zato što vjerujem da je sve Božji plan.
Dr. Ivan Bagarić je bio, a vjerujem i ostao, veliki dio Božjeg plana za naš duvanjski narod.
Dr. Ivan Bagarić je prije svega bio vjernik. Kršćanska vjera ga je vodila u profesionalnom, vojničkom, obiteljskom i čitavom ovozemaljskom životu. Bio je hrvatski general, vrhunski liječnik, otac i suprug, pravi prijatelj koji je čitav život težio za pravdom i dobrohotnošću.
Svoj život je našao u Bogu. To je ono što nam svima može biti svjetlo u tami naše tuge.
Teško je nabrojati Ivanova djela i sve ono što je on napravio za svoj hrvatski narod. Ivan je bio vojnik i general, hrabar u ratu dok je zajedno s mnogima od vas stvarao temelje naše slobode.
Ivan je bio liječnik koji je svoje umijeće i poslanje koristio u ratu kao arhitekt hrvatskog saniteta i zdravstvenog sustava Herceg Bosne.
Ivan je bio političar, najbolji duvanjski zastupnik i najvjerniji zastupnik svakoga komu je trebala bilo kakva pomoć. Nije odbijao nikoga, ohrabrivao je svakoga, a kao ravnatelj i liječnik bio je primjer kako se za svoj narod bori u ratu i u miru.
On je živio svoju vjeru i ljubav prema čovjeku.
Ivan je na ovom svijetu živio kao vjernik, kao Duvnjak, kao iskreni liječnik i čovjek koji je sve stavljao u Božje ruke. Živio je svoju vjeru, vjerno je slijedio svoje poslanje liječnika, političara, intelektualca i vojnika, stalno ističući i primjerom pokazujući da su njegove granice bile daleko šire od granica naše općine, Herceg – Bosne i Hrvatske.
Teško je narodu ostati bez ovakvih ljudi.
No, prihvaćamo konačnost ovoga života kao poziv slijediti primjer našeg prijatelja. Neka nam Ivanov primjer bude poticaj i snaga da ne zaboravimo njegove ideale i našu zajedničku težnju hrvatskoj slobodi u koju je on ugradio svoj ovozemaljski život.
Kao načelnik općine Tomislavgrad, a u ime svih Duvnjaka i u ime hrvatskog naroda zahvaljujem se Bogu što nam je u najtežim vremenima podario ovakvoga čovjeka. Siguran sam da je dr. Ivan iz ruku onoga kojemu je odano vjerovao dobio ono čemu je težio: vječni život.
Pokoj duši daruj mu Gospodine i neka mu je laka hrvatska gruda.