OBILJEŽAVANJE STRADANJA HRVATA U GRABOVICI

objavljeno u: NOVOSTI | 0

 

U nazočnosti velikog broja rodbine i prijatelja žrtava, kao i rijetkih preživjelih, te vjernika iz susjednih župa i predstavnika udruga i političkih stranaka, danas – 9. 9. 2014. godine obilježena je 21. obljetnica stradanja nedužnih, civilnih žrtava Domovinskog rata iz naselja Grabovica.

Da podsjetimo: Pripadnici Armije BiH u noći s 8. na 9. rujna 1993. godine, na izuzetno svirep način ubili su 33 hrvatska civila. Najmlađa žrtva imala je samo četiri, a najstarija čak 87 godina.

Po svjedočanstvima neka ubojstva bila su gotovo ritualna. Tako je jedna od žrtava razapeta na križ, odsječena joj je glava i nabijena je na kolac. Važno je napomenuti da zločin nije bio ničim izazvan. Dogodio se „hladne krvi“, daleko od bojišnice, a na tom prostoru već dugo nije bilo nikakvih bojevih djelovanja. Još uvijek nisu pronađeni zemni ostaci sedamnaest žrtava.

Obilježavanje je počelo pred Spomen obilježjem civilnim žrtvama Domovinskog rata Grabovice intoniranjem himne, minutom šutnje za sve stradale i čitanjem imena svih žrtava.

Zatim se nazočnima obratio Josip Drežnjak, predsjednik Udruge hrvatskih stradalnika „Grabovica 93“. Pozdravio je nazočne i zahvalio na dolasku. Naglasio je da su za zločin kažnjeni samo par pripadnika ARBiH, sitnih izvršitelja a nitko od nalogodavaca nije odgovarao. Isti slučaj je i za brojne zločine ARBiH u dolini Neretve, od Uzdola, preko Dusine i drugih stratišta do Grabovice. Izgleda da tužiteljstvu zločini nad Hrvatima nisu važni. Čak štoviše, nalogodavci i počinitelji i danas progone i žrtve i preživjele. Progone sve one koji žele saznati i objaviti istinu i pravednu kaznu za počinitelje. Tako se i Josip Drežnjak (u masakru izgubio oca, majku i strica) jučer, dan uoči obljetnice masakra (sasvim slučajno!?), morao pojaviti pred Općinskim sudom u Sarajevu zbog optužbe generala Sefera Halilovića za klevetu.

Pored toga, nalogodavci ne samo da uživaju u slobodi, nego i dalje prijete i šire mržnju. Sada navještavaju novi pohod u kome neće biti vojske Hrvata koja će ih zaustaviti (vjerojatno, zadojeni makijavelističkim naukom, misle da su u zločinima prije dvadesetak godina poboli i potomke, pa im se sada nema tko suprotstaviti (op.a.).

Nakon polaganja vijenaca na spomen obilježju, održana je pobožnost Križnog puta. Postaje, privremene, drveni križevi s trnovom krunom, postavljene su između spomen obilježja i groblja. Pobožnost je predvodio župnik, don Ivan Zovko, koji je imao veoma poticajne duhovne poruke tijekom Križnog puta.

Svetu misu na groblju je predvodio don Željko Majić, generalni vikar Mostarsko-duvanjske i Trebinjsko-mrkanske biskupije, uz koncelebriranje petnaestak svećenika. U nadahnutoj propovijedi, don Željko je napravio prelijepu paralelu između muke i smrti Gospodina našega Isusa Krista, i žrtve i stradanja ubijenih Grabovčana, prikazujući pojedine dijelove Muke i segmente iskaza preživjelih svjedoka. Isus je osuđen iako Pilat „nikakve krivnje ne nađe“, a stradalima nikakvu krivnju nisu ni tražili niti su ih ispitivali. Bilo je dovoljno što su Hrvati katolici. Na kraju propovijedi, don Željko je sve zapitao: svjedočimo li svojim životom svoju vjeru i jesmo li dostojni žrtve nevino stradalih u Grabovici?

Na kraju mise, ponovo se obratio župnik don Ivan, koji je naglasio da je ovo sveto grabovičko tlo natopljeno krvlju nevinih žrtava. Toga se uvijek moramo sjetiti kad prolazimo kroz Grabovicu i pomoliti se za njih. Imajući sve to na umu, pozvao je na opće hrvatsko jedinstvo a posebno na jedinstvo hrvatskih političkih predstavnika i stranaka.

Izvor:

11.09.2014.