NOVO U NAŠIM OGNJIŠTIMA: O Duvnjacima u izrazima

objavljeno u: NOVOSTI | 0

Ante Križić – Tomislav Majić – Milan Pranjić, Duvanjski pojmovnik, Tomislavgrad, 2018., str. 150. Nakladnik: Naša ognjišta, Tomislavgrad; Knjižnica Naših ognjišta, Knjiga 235.

Duvanjski je govor (ili „jezik“) već stoljećima poznat ne samo Duvnjacima nego i čitavomu naobraženom svijetu, i to po djelima fra Ivana Ančića iz 17. stoljeća, koji je svoj jezik i nazivao dumanski (duvanjski). O tome je istom jeziku u novije vrijeme napisano i više znanstvenih studija, od kojih osobito treba istaknuti one prof. Marka Kovačevića, najprije u Duvanjskome zborniku (str. 493 – 511), a potom pogotovo u zasebnoj knjizi Polje i ponornica, Tomislavgrad, 2013. Tomu pozamašnom nizu radova na temu duvanjski govor (jezik) valja svakako pridodati i Duvanjski pojmovnik autorskoga trojca Križić – Majić – Pranjić. Istina, njihov uradak ne teži biti znanstvenom raspravom, ali to nikako ne znači da ga i jezikoslovci ne trebaju uzeti ozbiljno. A pogotovo ne znači da on doista ne donosi nove priloge o duvanjskome govoru. Knjiga je pisana više humoristično nego ozbiljno, ali u sebi nosi dah ne samo jezika nego i značaja ljudi čijim se govorom, točnije izričajima, bavi. Koliko god naime svaki od navedenih izričaja (pojmova) govore o jeziku, toliko, možda i još više, govori o samim govornicima, o njihovim navikama, kriterijima, vrijednostima, načinu razmišljanja i djelovanja.

Za Duvnjake i njihove susjede brojni pojmovi koji se donose u knjizi i nisu neka novost. Novost je nadasve simpatičan način obradbe pojedinih pojmova, koji je istodobno i humorističan, a redovito poučan. No za sve ostale, pa i za dobre poznavatelje hrvatskoga jezika, a koji nisu iz ovih krajeva, zacijelo će biti otkriće da vukovi nisu (samo) divlje životinje nego i ljudi, i to posebna vrsta: oni koji čekaju kada će otići svatovi, pa da se oni uvale u domaćina kako bi opuvali ono što je ostalo, ića i pića. To je dakako da pomognu domaćinu, da se ne bi bacila tolika hrana, a ne što su oni proždrljivi… Za proždrljivce u duvanjskome govoru postoji i izraz guzičar; a kada netko postane po tome toliko poznat i slavan, onda ga zovu nabiguz/ičar. Čitatelj se doznati i što je mlada; to je duvanjska nevjesta, kao i kada se može prepoznati je li se mlada udomaćila u novome selu u koje se udala: „U gradu kažu da se mlada obikla kad krene sama ići na pučku misu, u Grabovici kad ide okopavati krumpire bez straha da će promašiti njivu, a u Letki kad se počne glasno inadit (svađati) s drugim ženama po selu.“ Doznat će i još brojne druge novosti…

Svakako, oni kojima su izrazi poznati trebaju knjigu pročitati kako bi uživali u vratolomijama autorskoga trojca, punim humora i narodne mudrosti, a oni kojima nisu da bi ih naučili – i također uživali u istim jezičnim i misaonim vratolomijama.

 

Robert Jolić