Današnje Evanđelje nam govori nešto o ekskluzivnosti kojoj ljudi teže, o nastojanju da budu članovi VIP kluba odabranih. Isus opet pješači pustinjom, selima i gradićima sa svojom svitom. Neki mu se priključe, neki odu, al uvijek se odvija komunikacija između Isusa, učenika i stanovništva.
Tako je i ovaj put. Vjerojatno je opet Isus stao ispred nekog sela ili gradića i poslao svoje učenike da nabave jaja, koju kokoš, štogod povrća i voća te da se malo na tržnici raspitaju šta ima novoga.
Takva izvješća Isusu uvijek služe kao povod za poduku, kao neka vrsta komunikacijskog okidača da im ukaže na važne i nevažne stvari svojih poruka. Vjerojatno su učenici opet naletjeli na nekoga „lažnog proroka“ koji na tržnici radi čuda, iscjeljuje ili propovijeda dobrim djelima.
Kad su ga skužili odmah su se digli na obje noge i rekli tom lažnjaku da on ne smije u ime Isusovo iscjeljivati.
Kojeg li bezobrazluka da netko, tko nije član grupe, čini djela milosrđa u ime Isusovo. Kad su došli Isusu požurili su se reći mu da su naletjeli na takve lažnjake, al da su im rekli ono što ih pripada: „od kud tebi pravo da u ime Isusovo činiš dobra djela“.
Ko vjerni psići koji dolaze gospodaru, nakon što su crnu mačku otjerali na stablo, učenici dolaze Isusu i očekuju od njega da ih pomiluje, da im da za pravo, da im kaže da su bili vjerni sljedbenici i da je dobro da su crnu mačku otjerali na stablo.
No, Isus opet postupa suprotno očekivanjima svojih sljedbenika, sasluša ih i umjesto nagrade za angažman u tjeranju lažnjaka on im očitava bukvicu. Nitko ne može čitiniti dobra djela osim ako mu je Otac to dao, veli Isus mrtav hladan i šokira svoje učenike koji su se već bili navikli na ekskluzivnost povlašetnog kluba Njegovih sljedbenika.
Nema VIP kluba, veli Isus onima koji su već na vratima bili postavili prodavača karata po svojoj cijeni da bi zaštitili svoju ekskluzivnost. Isus ide dalje i pojašnajva da svako dobro dolazi od Boga, čak i onda kad netko dobro radi, a da nije ni vjernik, a da svako zlo dolazi od Sotone, čak i onda kad zlo čini njegov sljedbenik.
Zanimljivo je ovo Evanđelje u pogledu današnjega života jer smo svaki dan izloženi opasnosti da svoja dobra djela predstavljamo kao naše pravo i ekskluzivnost.
Smatramo se privilegiranim članovima i ne dopuštamo nikome da se kiti, a da nije član naše ekipe.
Kršćanstvo je privilegij ako ne postane neka vrsta VIP kluba u koji propuštamo samo one koji imaju ulaznice, a mi određujemo, ne Isus, kako one izgledaju.
Biti kršćaninom nije članstvo u klubu nepogriješivih, dobrih i neupitnih, nego je to odgovornost da svako dobro vidimo kao pomak prema Bogu, a svako zlo kao odmak od Njega.
Koliko lopova u vlastitm redovima sjede u prvim redovima naših VIP klubova, a mi nemamo snage reći im da su lopovi i da njihova djela ne služe na čast ni njima ni ideji?
Možda zato što su oni kupili ulaznicu za naš VIP klub? Možda zato jer su previše moćni da bismo ih upozorili?
Koliko dobrih ljudi mi ogovaramo jer nisu članovi našeg kluba.
Samo zato jer nemaju ulaznicu, ili ju uopće ne žele kupiti znajući da u našem klubu ima puno lažnjaka koji članstvo u klubu koriste da bi drugima solili pamet, zabranjivali pristup i tako održavali svoju ekskluzivnost?
Koliko čuvara je na vratima moćnika koji ne dopuštaju da se njima itko približi jer oni su čuvari istine, prava, domovine, križa i čega sve ne?
Isus nam danas poručuje da nema VIP kluba, svi koji čine dobra djela su Njegovi sljednici, a svi koji čine zla djela su izdajnici.
I ovo današnje čitanje pokazuje da Isus djeluje i danas, da su Njegove riječi i danas aktualne, a ljudska potreba da bude ekskluzivni član nekog kluba nije strana niti najboljim vjernicima i najbližim suradnicima.
Tekst: Vinko Vukadin