Čudesno spašena djevojka posvećuje se Bogu
Za vrijeme napoleonskih ratova Napoleonovi su vojnici pljačkali sela po Alpama praveći svakojaka nasilja. U nekom selu našli su jednoga starca i tražili od njega da im kaže gdje je sakrio kćer. Kad to nije htio učiniti, oni su ga ubili.
Nesretna djevojka, sakrivena u kući, slušala je jauk umirućega oca. Nakon svega, pobjegla je u goru. Oni pohrle za njom. Videći da im ne može pobjeći, djevojka odluči učiniti očajno djelo: popne se na vrh jedne litice, pod kojom je bila strašna provalija. Pogleda na nebo i poviče: “O Majko milostiva, prečista Djevice, pomozi mi!”
Rukama prekrije oči i baci se u provaliju.
Kad su to vidjeli podivljali vojnici, skameniše se. Suzdržaše dah i korak. Pogledaše dolje i vidješe čudo. Djevojka je mirno klečala, ruke prema nebu raskrilila. Do ušiju vojnika dopiraše iz provalije plač i molitva spašene, koja je zahvaljivala bezgrješnoj Djevici.
Vratiše se natrag svojoj vojni. Sve su ispripovjedili zapovjedniku.
Djevojka je bila dovedena u francuski tabor. Zapovjednik ju je gostoljubivo primio i naredio da se tu sagradi kapelica.
Ona se kasnije posveti Bogu. Prodala je sve što je imala i, uz pomoć drugih dobročinitelja, dala sagraditi samostan uz onu kapelicu u kojemu je provela preostali dio života. Umrla je sveto god. 1820.
Tekst: fra Petar Ljubičić