Stradao je jer se nije na vrijeme probudio
Rijeka Niagare u Sjevemoj Americi povezuje jezero Erie s jezerom Ontario. Ona u početku teče mirno, ali na jednome mjestu njezin tok se sve više ubrzava i preko kamenja i stijena žuri pedeset metara visokim vodopadom. Prije nekoliko godina ljudi su opazili kako na rijeci pliva čamac s jednim usnulim Indijancem.
Vikali su s obale što su mogli jače da bi ga probudili, ali bez uspjeha. Voda je sve brže nosila čamac koji je udario u stijenu. Ni od siline udarca se nije probudio. Velikom brzinom se približavao vodopadu. U posljednjem trenutku se trgne. Počeo je veslati, ali bilo je prekasno. Vodopad ga je povukao u dubinu.
Neuračunljiva i zavodljiva napast nosi čovjeka ususret vječnosti, ali kakvoj? Bog ga želi spasiti. Zato poziva i opominje.
Svi smo mi, nošeni životnom rijekom ususret smrti, sve bliže vječnosti. “Prolazi brzo i mi letimo odavde! Da li budni ili u dubokom snu, svake sekunde smo bliže velikom i vječnom cilju.” (Psalam 90, 10).
Prijatelju, nemoj spavati! Ako spavaš, probudi se i upoznaj Isusa. U njemu ćeš naći što ti srce traži i želi: radost i mir, sreću i spas. On te jedini može spasiti. Prihvati ponuđeno spasenje i prije nego što bude kasno!
“Probudi se ti što spavaš, ustani od mrtvih,
i Krist će ti svijetliti!”
(Ef 5, 14)
Tekst: fra Petar Ljubičić