Sam sebe je kaznio jer je lagao
Pruski kralj Fridrich Vilhelm (1798. – 1861.) zaustavio se u jednom mjestu. Vidio je Novi zavjet na stolu domaćina kuće i pitao ga čita li ga redovito.
“Da, gospodine, svaki dan!”
Bogu hvala, to je jako dobro! Dokle ste došli s čitanjem?”
Čitam Evanđelje po Mateju.”
“Nastavite samo bez žurbe, ali činite to svakoga dana. Onome koji traži spasenje svoje duše, Gospodin neće uskratiti odgovor. On može, ako je to za naše dobro, udijeliti mu i zemaljske blagoslove!”
Koristeći kratku odsutnost gostoprimca, kralj je krišom stavio nekoliko novčanica pri kraju Evanđelja po Mateju.
Vraćajući se kući opet je kralj Fridrich navratio i upitao domaćina dokle je stigao s čitanjem.
“Do Evanđelja po Luki, gospodine kralju!”
“Dobro da vidimo to. Dajte mi svoj Novi zavjet.”
Novčanice su bile još na mjestu gdje ih je bio ostavio.
“Laž” – rekao je kralj čovjeku koji je pocrvenio od stida – “teški je grijeh!”
Kralj je uzeo novac i podijelio ga siromasima u selu.
Ne smijemo prezirati i zanemarivati Božju riječ. Tada gubimo i više nego sve zlato i srebro koje može dati ova zemlja. Gubimo priliku da upoznamo Isusa koji je jedini “Put, Istina i Život!” (Iv 14, 6).
“Mrske su Gospodinu usne lažljive,
a mili su mu koji zbore istinu!”
(Izr 12, 22)
Tekst: fra Petar Ljubičić
Odgovori
Morate biti prijavljeni da biste objavili komentar.