NEDJELJNA PRIČA: Kako je doživjela svetu misu nakon 16 godina

objavljeno u: NEDJELJNA PRIČA | 0

Jedna gospođa nije mogla ići u crkvu i slaviti svetu misu, jer je bolovala od teške reume i morala je ležati. Njezina sestra učiteljica imala je radio. Nakon punih šesnaest godina, jednoga nedjeljnog jutra, teška bolesnica slušala je preko radija kako svećenik pobožno slavi svetu misu. Kad je bilo vrijeme pretvorbe, a ona začula zvonce preko radija u svojoj sobi, bila je toliko ganuta da su je oblile suze radosnice koje nisu prestale teći do konca mise.

Istoga dana pisala je pismo svećeniku u kojem je opisala svoje ganuće prigodom pretvorbe. Pismo je stiglo drugi dan Božića. Nakon pretvorbe i svete Pričesti, taj svećenik je rekao Isusu: “Daj i mome srcu barem nešto od takvoga ganuća!”

Isus odgovori njegovoj duši: “I ja sam pred svoju muku na Veliki petak morao moliti: Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?”

Svećenik je razumio što je Isus htio reći i molio je: “Ne želim nikakav osjećaj veselja. Stavljam se Tvojoj svetoj volji na raspolaganje!”

Jednom drugom zgodom želio je isti svećenik neki znak potvrde da je on u milosnoj zajednici s Isusom. Isus mu je odgovorio: “Imaš znak. Imaš križ. Dokle god moj križ ne odbacuješ, ne treba biti zabrinut. Ja sam kod tebe!”

Divno je biti radostan i osjećati se ugodno kad slavimo misu. Ako osjećamo duhovnu radost i utjehu, zahvalimo Isusu! Ako ne osjećamo, ipak vjerno služimo Isusu, predajmo se njegovoj svetoj volji. Darujmo mu svoje molitve, svoje teškoće i svoja trpljenja. Darujmo mu svoje srce, da Isus, koji nakon svoga rođenja nije našao mjesta u Betlehemu, nađe u svetoj božićnoj noći ugodno mjesto u našem srcu.

Tekst: fra Petar Ljubičić