U Južnoj Africi djelovao je revni misionar Petar Desang, Flamanac, rodom iz Belgije. Tu ga jednom nenadano pozovu u bolnicu k nekom bolesniku, koji je govorio flamanski. Iznenađen misionar pohiti k bolesniku da mu podijeli svete sakramente umirućih.
Tekst: fra Petar Ljubičić
Bolesnik nije htio govoriti o vjerskim stvarima, već neprestano ponavlja bogohulne psovke. Misionar se trudio kako bi bolesnika pripravio na ispovijed, ali uzalud. Govorio mu je o nebesima, o muci Isusovoj, o paklu, o pravdi i milosrđu Božjem… Ni to nije pomoglo. Nesretnik je želio umrijeti onako kako je živio.
Misionar, sav nemoćan, najednom opazi na bolesnikovim prsima svjetlu medaljicu Majke Božje, Blažene Djevice Marije, pa reče bolesniku: „Prijatelju, ja vas ne razumijem, na prsima nosite medaljicu Majke Božje, a za sakramente ne želite ni čuti!“
Bolesnik se malo primiri i ispruži, te poče polako pričati. Bit će uskoro 40. godina otkako sam u Hallu u Belgiji izvukao iz vode nekog dječaka koji se davio. Njegova mi je majka tada u znak zahvalnosti silom darovala ovaj lančić i medaljicu što ga je skinula sa spašenog sinčića. Uzeo sam to kao spomen s obećanjem da ću svaki dan moliti po jednu „Zdravo Mariju“. I to sam obećenje održao sve do sada.
Misionar je tada briznuo u plač i zagrlio bolesnika. Sav uzbuđen od ganuća reče bolesniku: „O moj spasitelju!“ Taj sam dječak ja, što ste ga vi izvukli iz vode. Poput električne struje prostruji milost Božja udovima bolesnika. Tada se više nije mogao opirati.
Zamolio je misionara, da mu pomogne, kako bi se dobro ispovjedio za cijeli svoj život.
Misionar mu podijeli s veseljem sakramente bolesnih, te je bolesnik brzo nakon ispovijedi i Pričesti smiren držeći u rukama blagoslovljenu medaljicu Blažene Djevice Marije, još jednom zaufano i žarko molio „Zdravo Marijo“, a misionar nad umirućim nastavio je moliti: „Hvala Ti i čast Bezgrešna Majko Marijo! Tvoja mi je medaljica jednom spasila život, a sada je ona opet istrgla dušu ovog bijednika iz đavolskih pandža!“
Naša nebeska Majka, Blažena Djevica Marija brine se za svu svoju djecu, a posebno se brine i zauzima za one koji su se pokolebali u svojoj vjeri, u zvanju i krjepostima. A najviše se zauzima za umiruće, koji stoje na rubu vječne propasti.