Čovjek nije stvoren za sebe nego za druge
Živio jednom neki mladić koji se, uza sve svoje bogatstvo, osjećao nesretnim ali nije znao zašto se tako osjeća. Išao je k liječniku po savjet. Ovaj ga je pregledao i ustanovio da je potpuno zdrav. Mladić se tada sjetio jednoga mudraca koji je mnogima pomagao savjetom, pa se uputio da u njega potraži lijeka za svoju nevolju.
– Zdrav sam i bogat, imam sve što mi srce poželi, ali u dubini duše sam jako nesretan – potuži se on starcu.
– Sve što srce poželi imaš? – upita starac zamišljeno. Zatim ustane i otvori veliki ormar s mnoštvom zrcala uokolo.
– Imaš li kuću? – upita. – Ne jednu, nego tri velike kuće kao tri škole! – odvrati mladić.
Starac izvadi veliko zrcalo i stavi ga na zid, u nevjerici klimajući glavom.
– Možda ti posjed nije dovoljno velik? – upita.
– Među najvećima je i najplodnijima u kraju – odvrati mladić.
– Sigurno voziš automobil – opet će mudrac, objesivši na zid još jedno zrcalo. – Dva auta imam, nedavno sam kupio najnoviji sportski model – reče mladić, promatrajući starca kako vješa još jedno zrcalo na zid.
Kako je starac zašutio, mladić nastavi svoju tužaljku:
– Imam knjižnicu s 2000 knjiga koje sam nabavio. Proputovao sam zemalja i zemalja, nema mjesta u kojem nisam bio. Sudjelovao sam u svim većim slavljima i svečanostima posljednjih sedam godina, ali ništa od svega toga nije me učinilo sretnim. Mladić je tužno pripovijedao dok je starac redao zrcala po zidovima sobe. Kad se gost umorio od kazivanja, starac mu priđe reče:
– Ustani sad i pogledaj ova zrcala uokolo, što vidiš u njima?
– Vidim sebe – odvrati mladić.
– Na ovoj strani? – upita starac, okrećući ga sad lijevo sad desno.
Posvuda vidim sebe.
– Vidiš li još nešto? – opet će starac.
– Ne, ništa osim sebe – odgovori mladić tužno, jer su sva zrcala doista pokazivala njega. Starac na to uzdahnu i mirno reče: – Sada znamo uzrok tvojoj žalosti. U svemu što si do sada radio i poduzimao tražio si sebe mislio i sebe gledao. Srce takvoga čovjeka ne može biti sretno, jer teži za nečim višim. Zato tuguje u tebi.
– Ima li tome lijeka? – upita panično mladić.
– Ima – reče starac i doda – idi i nauči da čovjek nije stvoren za sebe nego za druge. Kad ispuniš srce dobrima koja učiniš svojoj braći, onda će ono biti sretno. Tada ćeš i ti imati ono što ti srce želi.
Tekst: fra Petar Ljubičić