NEDJELJNA PRIČA: Anđeo bez krila

Dijete je darovalo starcu 50 kuna

Na klupi uz morsku obalu sjedio je stariji čovjek. Po odijelu se vidjelo da je veliki siromah. Često je uzdisao i govorio da na svijetu nema dobrih ljudi.

Upravo je prolazila jedna gospođa, vrlo skladno odjevena, držeći za ruku svoju malu kćerku.

Djevojčica pogleda starca i reče mami: “Mama, što radi ovaj gospodin?”

“Odmara se, dijete moje!” “A zašto se odmara?”

“Jer je umoran!“ “A zašto se umorio?” “Jer je star!” – odgovara mama.

“A zašto je onako slabo odjeven?” – upita opet mala.
“Jer ne može kupiti novo odijelo!”

“A zašto ne može kupiti …  “Jer je siromah!”

“Mama!” “Što je, drago dijete?”

“Je Ii meni danas imendan?” “Jest, dijete moje!”

“Što sam dobila, mama, za svoj imendan?”

“Dobila si bombona, čokolade i 50 kuna. Jesi li ih već izgubila?”

“Ne, mama, tu je novac. Je li ovo sad moj novac?”

“Da, dijete moje, to je tvoje!”

“Mogu li ja s ovim novcem uraditi što hoću?”

“Da, dijete moje!”

Tada djevojčica pusti maminu ruku, otrči starcu i dade mu 50 kuna rekavši: “Eto, to je za vas!”

Oči se starčeve razvedre, uzme novac, pogleda blagim pogledom djevojčicu i reče: “Bog te poslao, moj dragi anđele!”

Kad se djevojčica vratila mami, upita je: “Mama, jesam li ja anđeo?”

Mama se malo zagleda blagim pogledom u svoje dijete i reče: “Jest, drago dijete, ti si anđeo!”

“A zašto ja nemam krila?” “Ima anđela i bez krila!”

Dok je majka milo gledala svoje dijete, radujući se njezinoj ljubavi prema siromasima, starac je ronio suze tješeći se da ipak ima još na svijetu plemenitih duša.

“Nemojte krasti, nemojte lagati,

nemojte varati svoga bližnjega!”

(Pnz 19, 11)

Tekst: fra Petar Ljubičić