Sjećanjem na slavnu prošlost u prigodi proslave 1000. obljetnice krunidbe prvoga hrvatskog kralja Tomislava (925-1925) na Duvanjskom polju, na temeljima rimskog municipija Delminiuma te hrvatskog Duvna, a u sadašnjem Tomislavgradu, izgrađena je veličanstvena bazilika.
Građena je više od petnaest godina (1924-1940) pod vodstvom župnika fra Mije Čuića, Zmaja Duvanjskog. Još tijekom krvavog rata osnovao je Odbor za izgradnju crkve te je 30. siječnja 1917. Hrvatskom narodu uputio Proglas “da je hrvatski narod u Duvnu odlučio umjesto ikakva druga spomenika sagraditi spomen-crkvu sa Tomislavovim domom” te moli sve Hrvate da prinesu svoj darak na uspomenu naše narodne slave i moći”.
Na inicijativu Družbe “Braća Hrvatskoga Zmaja” osnovano je Pokroviteljstvo za gradnju duvanjske crkve” na čelu sa zagrebačkim nadbiskupom Antunom Bauerom. Nacrte je izradio bez ikakve novčane naknade arhitekt Stjepan Podhorsky, Zmaj Vinagorski, poznat po ostvarenjima u duhu historicizma s naglaskom na starohrvatsku arhitekturu. Za provedbu programa bio je u Zagrebu osnovan “Centralni duvanjski odbor”. Zagrebački nadbiskup A. Bauer blagoslovio je 1.lipnja 1924. pred katedralom tri temeljna kamena za crkvu: jedan od Družbe BHZ, drugi od grada Zagreba i treći od Plemenite opčine Turopolje. U Duvnu su temeljni kameni položeni 8. srpnja 1924., a blagoslovio ih je mostarski biskup fra Alojzije Mišić uz sudjelovanje banjalučkog biskupa fra Joze Garića i izaslanika svih hrvatskih biskupa. U temelje nove crkve položena je povelja. Na spomen tisućgodišnjice suverene hrvatske države i krunidbe prvoga hrvatskog kralja Tomislava na Duvanjskom polju …” s imenima i nadnevcima sudionika programa. Bio je to veličanstven događaj na Duvanjskom polju u prisutnosti brojnih udruga i vjernika. Među njima i izaslanstvo Družbe “Braća Hrvatskoga Zmaja”, glavnih pokrovitelja izgradnje a “ispred Plemenite Opčine Turopoljske odbor od 6 sudaca, kao i Turopoljski banderij od 7 lica pod zapovjedništvom suca Gjure Haraminčića”.
Crkva je izgrađena od domaćeg bijelog tesanog kamena u starohrvatskom stilu (crkva u Ninu, Solinu, kao i nedavno Udbini) s impozantnom kupolom na križištu lađa. Gradnja je trajala dugo ali ustrajno, što zbog slabog pritjecanja sredstava ali i društveno-političkih neprilika . Godine 1930. je izgrađena do krova, ali je dovršena izvana tek 1939. (crkvu je trebao 1938. godine posvetiti nadbiskup Alojzije Stepinac) pa je posvećenje obavio 16. X.1939. (Miholjdan) mostarski biskup fra Alojzije Mišić.
Nastavak radova na uređenju unutrašnjosti spriječio je Drugi svjetski rat, progonjeni su fratri a i osiromašeni nisu imali mogućnosti. Tada je i crkva stradala od bombardiranja 16.X.1944.: porušena je kupala, uništeno svetište i krovište, oštećen zvonik i zidovi.
Crkva dugo izložena vremenskim neprilikama je propadala, jer je djelomična zaštita i obnova crkve izvršena tek 1957. a temeljita obnov
a crkve i samostana od sedamdesetih do 1987. Za zaštitnike bazilike izabrana su sveta braća Ćiril i Metod, a za suzaštitnika blaženi; Nikola Javelić koga je svetim proglasio papa Pavao VI. u lipnju 1970. kao prvog hrvatskog kanoniziranog sveca. Sveti Nikola je rođen 1340. u Šibeniku, postao franjevac u Bribiru, bio misionar u Bosni te Palestini. Kada je propovijedao u Svetoj zemlji pred islamskim vjerskim vođama, braneći kršćansku vjeru, njegov je život završio mučeništvom 1391. Na svečanosti njegovog blagdana 8. srpnja 2011. službeno je Objavom Dekreta biskupa mostarsko-duvanjskog Ratka Perića, proglašen zaštitnikom tada posvećene bazilike u Tomislavgradu.
Izvor: Navještenje, Velika Gorica, 2014.
Priredila: Kristina Šumanović
24.09.2014.