Na području kongorske župe nalaze se tri pravoslavna i dva muslimanska groblja. Pravoslavna groblja su u Rašćanima, Mandinu Selu i Lipi, a muslimanska u Mandinu Selu I u Kongori (Aramina, koje je sada toliko zaraslo da je jedva prepoznatljivo).
Pravoslavna su groblja po odlasku srpskih obitelji iz Duvna 1993. bila potpuno opustjela i zarasla u šiblje i travurinu. U posljednje vrijeme svake godine udruga Srbi Duvna sa sjedištem u Beogradu organizira čišćenje grobalja, pa tako i onih na području kongorske župe. Štoviše, odseljeni Srbi redovito jednom godišnje dolaze u svoja stara sela i idu se pomoliti na groblja za svoje pokojne.
Pravoslavno groblje u Rašćanima je u polju, na maloj uzvisini, a osim Rašćanaca tu su se pokopavali i Srbi iz Srđana. Ograđeno je betonskim blokovima i dobro je očuvano. Pored ograde posađeni su crni borovi. Ima dosta lijepih kamenih križeva, ali ima i dosta novih granitnih grobnica. Na sredini je uzvišenje, nisam siguran je li prirodno ili umjetno (tumul), u podnožju kojega se nalazi jedan stećak.
Groblje u Mandinu Selu nalazi se ispod Mandine gradine, preko puta od muslimanskog groblja. Ograđeno je betonskim blokovima. Polovica ograde je porušena. Na groblju je posađen bijeli bor, a zbog neodržavanja se širi i svojim korijenjem ugrožava grobove, kao uostalom i divlje raslinje. Groblje je veoma staro a na dva mala križa čitaju se godine 1746. i 1783. Na oba se spominje staro pravoslavno prezime Bilanović. Na prvome križu je natpis: Is(us) H(ri)st/ Ovde/ počiva/ rab Boži/ Marta Palakič/ mati Vuka/ Bilanoviča/ 1783. Na drugome je natpis: Ovde počiva rab Bož(i) Stanka (?) mater (trojice braće čija su imena nečitljiva) Bilanoviča 1746.170 Oba nevdena križa još su sačuvana, ali su se nageli prema zemlji i zarasli u travurinu. Postojao je još jedan sličan križ, zacijelo na istome groblju, ali ga prilikom pohoda groblju nisam mogao pronaći. Postoji samo na jednoj fotografiji Ćire Raiča. Gornji dio je čitljiv, donji mogu samo nagađati: Se počivaet’ rab’ Boži Mitar Bilanovič. Dalje bi se možda moglo zaključiti da piše kako su natpis na kamen uklesali Pero i Simo, možda njegovi sinovi. Čitam i riječ Bego, ali tekst ne mogu povezati. Riječ je zacijelo opet o sredini 18. stoljeća.
Na pravoslavnom groblju u Lipi pokopavali su se lipski i kongorski Srbi. Groblje je povezano s katoličkim, dijeli ih samo zid od blo-lijepih kamenih križeva, a neki su se nagnuli na stranu, ili su pak pali na zemlju. Groblje je ograđeno blokovima, a ograda je do danas u dobrom stanju.
Izvor: Robert Jolić: Sto godina župe Kongora, Tomislavgrad, 2017., 302.-306.
