Na 25. srpnja ove godine (1971.) 35 autobusa krcatih putnicima Duvnjacima zaustavilo se u Klancu da iz sebe kao iz košnice ispuste putnike hodočasnike. Vjernici kao jedno srce i jedna duša krenuše poput šarolike rijeke uz Brijeg. Gledamo ih i divimo se, župe se miču jedna za drugom. Nisu to oronuli starci ni starice, iako ima i njih. Tu su pred nama mladići i djevojke, muževi, koji su ovih dana stigli iz Njemačke, jer su tako planirali upravo radi ovog današnjeg dana. Crkvene zastave nose, pjevaju nabožne pjesme.
Studenti i studentkinje su bile vođe puta u autobusima. Oni su u autobusima predrnolili, počinjali hodočasničke pjesme, najaktivniji su i u procesiji. Ori se pjesma “Rajska Djevo”. Drugi mole krunicu. Svugdje mladež predmoli. Izmiješani su svi staleži i sve dobi. Opažaju se u grupama mlade žene, kojih muževi ne mogoše doći iz inozemstva. One prednjače žarkom i usrdnom molitvom. Nama su se pridružili i župljani Širokobriješke župe. Nije to kod njih više znatiželja da vide strance, nego želja da se pridruže i da skupa mole i pjevaju.
Dvorište pred briješkom crkvom se punilo, ali ne odjednom. Trajalo je to skoro sat vremena. Skupine Duvanjskih župa su dolazile u grupama uz pjesmu i molitvu. Pred crkvom je počela krunica za one koji su već stigli. Predrnole opet skupine mladića i djevojaka, studenata i studentkinja …
Hodočasnik
(Iz arhiva Naših ognjišta: kolovoz-rujan 1971., god L, broj 2-3, str. 8)
Odabrala: Marija Majić