Sve je duboko u srce
u srcu zemlje
pokopano
(dani i noći
djela i nedjela
svi mrtvi i sve kosti)
Sve prastara zemlja pamti
(i kad se tko uspravio
i kad je opet pao
i kad nije mogao dalje
i kad je po njem lišće
padalo)
U velikom srcu zemlje sve je
(i vrisak i muk
i stope koje slijedimo)
Ko po prtini koracamo
Izvor: Mijo Tokić: Drago kamenje, Mostar, 2000.